Primjena dodataka prehrani i imunosni sustav djece

Piše: doc. dr. sc. Darija Vranešić Bender/ Vitaminoteka

Dodaci prehrani, izuzev vitamina D, još uvijek se ne primjenjuju rutinski u preventivnoj pedijatrijskoj skrbi. Istodobno, sve je veća dostupnost i spektar raznih pripravaka koji su namijenjeni djeci.

Dodaci prehrani za djecu obično se pojačano koriste tijekom razdoblja učestalih infekcija, prehlada i gripe i tijekom hladnijeg razdoblja godine. Većinu pripravaka čine vitaminsko-mineralni dodaci prehrani, ali i pojedinačne aktivne komponente poput beta-glukana, omega-3 masnih kiselina, propolisa, matične mliječi, probiotika i prebiotika te u novije vrijeme laktoferin. Također, multivitaminsko-mineralni pripravci nove generacije dodatno su obogaćeni raznim fitokemikalijama, omega-3 masnim kiselinama, probioticima ili beta-glukanom. Osnovna namjena takvih pripravaka jest poticanje prirodnih obrambenih sposobnosti organizma i prevencija prehrambenih propusta. Prema preporukama, vitamin D treba davati kao nadopunu redovito tijekom prvih godina života, posebice za jesenskih i zimskih mjeseci, a novija istraživanja pokazuju kako dodatna primjena vitamina D može biti korisna i tijekom cijeloga života. Također, tijekom posljednjih godina susrećemo se i s pripravcima koji sadrže kombinaciju probiotika i vitamina D za djecu.

Vrste pripravaka i ljekoviti oblici za djecu

Najveću skupinu pripravaka za djecu čine vitaminsko-mineralni dodaci prehrani kojima su katkad dodane i pojedine fitokemikalije, pčelinji proizvodi i/ili ljekovito bilje. Također, postoje i vitaminski ili mineralni pripravci kao monosupstance, npr. vitamin C ili vitamin D. Drugu veliku skupinu čine pripravci na bazi pčelinjih proizvoda, poput propolisa, liofilizirane matične mliječi te cvjetnog praha. Najmanji udio čine pripravci ljekovitog bilja za djecu, osobito Echinacea.

Za najraniju dob primjenjuju se ljekoviti oblici u kapima te sirupi. Od treće godine primjenjuju se tablete i tvrdi komprimati za žvakanje, a sve su popularniji i gumeni i žele bomboni za žvakanje te pucketavi bomboni. Dostupni su i pripravci u obliku šumećih tableta, tankih topivih listića koji se primjenjuju otopljeni pod jezikom te lizalice. U spreju se u obliku bezalkoholne otopine najčešće primjenjuje propolis za lokalnu upotrebu u usnoj šupljini.

Djeca koja mogu imati koristi od dodatnog vitaminsko-mineralnog pripravka su „mali izbirljivci“ koji ne prihvaćaju raznoliku prehranu, zatim djeca s kroničnim bolestima te djeca vegetarijanci

Multivitaminsko-mineralni pripravci

Djeca koja mogu imati koristi od dodatnoga vitaminsko-mineralnog pripravka su „mali izbirljivci“ koji ne prihvaćaju raznoliku prehranu, zatim djeca s kroničnim bolestima te djeca vegetarijanci. Raznovrsna, uravnotežena prehrana može osigurati adekvatne količine većine esencijalnih vitamina i minerala. Ipak, valja imati na umu da dojenčad i djeca imaju posebne potrebe za željezom, cinkom i kalcijem koji su potrebni za brz rast skeletnog mišićja, kostiju i porast volumena krvi, posebice tijekom prve dvije godine života. Opskrba tim mineralima bitna je tijekom cijelog djetinjstva pa često vitaminski pripravci za djecu osim vitamina sadrže i ta tri minerala, obično uz selen i jod.

Vitamin D

Kod novorođenčadi i djece nedostatak vitamina D uzrokuje teškoće u procesu mineralizacije kosti zbog čega može doći do razvoja rahitisa. Iako se vjerovalo da je rahitis «pobijeđen» još početkom 20. st., nove studije pokazuju suprotno. Već početkom 21. stoljeća znanstvenici su počeli upozoravati da ta bolest opet počinje zahvaćati sve veći broj djece. Simptomi deficita vitamina D uključuju slab rast, letargiju i iritabilnost.

Dnevna količina vitamina D za dojenče iznosi najmanje 400 IJ dnevno (10 mikrograma), a nakon prvog rođendana do adolescencije preporučuje se 600 IJ dnevno.

Osim dobro poznate uloge vitamina D u postizanju i održavanju koštane mase, posljednjih godina sve je više spoznaja o brojnim drugim pozitivnim učincima vitamina D. Primjerice, zanimljiva je uloga vitamina D u održanju imunosne funkcije, posebice u djece. Naime, prije nekoliko godina otkriveni su enzimi bitni za metabolizam vitamina D i receptori vitamina D u tkivu pluća, ali i drugim stanicama imunosnog sustava. Na tom tragu provedeno je više studija o utjecaju vitamina D na prevenciju infekcija gornjeg dijela respiratornog sustava. Istraživanja su pokazala da profilaksa vitaminom D može značajno pridonijeti smanjenju učestalosti infekcija gornjeg respiratornog sustava u djece što ujedno znači smanjenje korištenja antibiotika i posljedično smanjenje antimikrobne rezistencije.

Probiotici

Majčina mikrobiota probavnog i vaginalnog sustava ima brojne fiziološke uloge koje utječu na imunološke i metaboličke funkcije djeteta, posebice u ranom neonatalnom životu, a moguće čak i in utero. Prijenos bakterija s majke na novorođenče putem izravnog kontakta s majčinom mikrobiotom tijekom poroda također utječe na kolonizaciju probavnog sustava dojenčeta. Tijekom godina istraživanja važnosti mikroflore za majku i dijete iznjedrile su se brojne spoznaje o utjecaju probiotika na mikrobiotu tijekom perinatalnog i ranog postnatalnog razdoblja kao jedne od prehrambenih strategija za smanjenje rizika bolesti tijekom djetinjstva.

Bakterije koje nastanjuju crijeva, posebice laktobacili i bifidobakterije, posjeduju antimikrobnu aktivnost i utječu na lokalni imunitet (u probavnom sustavu) i na sustavni imunitet. Manja učestalost infekcija i smetnji u probavnom sustavu u dojene djece djelomično može biti objašnjena razlikama u mikrobioti dojene djece i djece hranjene dojenačkim mlijekom. Bifidobakterije i laktobacili u crijevima štite od potencijalno patogenih mikroorganizama i tako djeluju kao dio crijevne obrambene barijere. Također, djeluju tako da luče supstrate s antimikrobnim svojstvima i potiču nastanak spojeva koji sprječavaju prianjanje patogenih bakterija te stanica i molekula koje igraju ulogu u razvoju imunološke tolerancije prema antigenima i tako smanjuju rizik od alergija.

Posljednjih godina brojna su se znanstvena istraživanja bavila problematikom utjecaja probiotika na djecu i dojenčad. Revizija do sada provedenih studija pokazala je kako postoje i neke dokazane indikacije za uzimanje probiotika, primjerice pri akutnoj diareji, prevenciji diareje izazvane antibioticima, pri nekrotizirajućem enterokolitisu, dojenačkim kolikama te pri prevenciji infekcija respiratornog sustava i nozokomijalnim infekcijama. Također, pokazalo se da je učinak ovisan o dozi (posebice kada je riječ o utjecaju na trajanje diareje) te o vrsti soja koja se koristi.

Primjena probiotika može biti korisna za smanjenje broja epizoda akutnih infekcija gornjeg dijela respiratornog sustava te skraćenja prosječnog trajanja epizode, kao i smanjenja primjene antibiotika i izostajanja iz škole zbog prehlada i drugih respiratornih infekcija.

Osnovni prirodni izvori beta-glukana su kvasci i određene vrste medicinskih gljiva. Razna istraživanja pokazala su kako unos beta-glukana poboljšava rad imunološkog sustava jačajući obrambene sposobnosti makrofaga, neutrofila i stanica ubojica koje su ključne u obrani od raznih bakterija, virusa, gljivica i parazita.

Echinacea purpurea

Ljekovita biljka Echinacea purpurea primjenjuje se i u dječjoj dobi, ali se u pedijatrijskoj praksi izbjegavaju alkoholni pripravci, a doza se prilagođava dobi i težini djeteta. Echinaceja sadrži nekoliko tvari zaslužnih za svoje terapijske učinke. To su prije svega polisaharidi, glikoproteini, alkilamidi, flavonoidi te ehinakozid i ehinacein. Iako je svaka pojedinačna komponentna učinkovita sama po sebi, najznačajniji imunostimulativni učinak postiže se sinergijskim djelovanjem svih aktivnih tvari.

Pripravci echinaceje u studijama su uspješno primjenjivani (kao monosupstanca ili u kombinaciji s propolisom i vitaminom C) i u djece od druge godine života, međutim, nema jasnog stava koja bi dob bila „sigurna“ za primjenu te imunomodulatorne ljekovite biljke. Na tržištu postoje pripravci echinaceje koji se primjenjuju od prve godine života.

Med i pčelinji proizvodi

Jedan od najstarijih i najvažnijih medicinskih zapisa, egipatski Papyrus Ebers koji potječe iz 1600. godina prije Krista, navodi kako je dojenčad hranjena medom. Slavni liječnik Galen smatrao je da nema ništa učinkovitije za olakšavanje boli izazvane izbijanjem zubića od meda i maslaca koje je utrljavao u desni djece. Tijekom povijesti nastali su brojni zapisi koji govore o upotrebi meda u prehrani dojenčadi. Brojni pedijatri još su početkom 20. stoljeća preporučivali med za zaslađivanje hrane za dojenčad. Bez obzira na sve blagodati koje med može pružiti, danas se on ipak ne preporučuje djeci mlađoj od jedne godine jer u sebi može sadržavati spore koje uzrokuju botulizam. Naime, dojenče još nema otporan probavni sustav te je pogodan medij za rast takvih spora, iz kojih se mogu razviti bakterije Clostridium botulinum koje luče toksine – uzročnike smrtnonosne bolesti botulizma. Stoga med nije preporučljivo dodavati u hranu koja se priprema za djecu mlađu od 12 mjeseci. Probavni sustav starije djece i odraslih otporan je na te spore u koncentracijama koje mogu biti prisutne u medu.

Propolis je pčelinji proizvod koji se posljednjih godina sve više ispituje i primjenjuje u medicini. To je smeđe-zelenkasta smolasta tvar koju pčele skupljaju s raznoga smolastog drveća i donose u košnicu u košaricama stražnje noge kao i pelud. Propolis se danas najčešće proizvodi kao alkoholna otopina, a može se pripremiti i kao bezalkoholna otopina za djecu. Otopine propolisa djeluju antivirusno, antibakterijski i lagano anestetski. Propolis se pri tretiranju određenih bolesti i stanja obično primjenjuje s medom ili drugim pčelinjim proizvodima. Kemijski sastav propolisa još nije potpuno razjašnjen, no poznato je da sadrži razne smole i smolama slične tvari, balzame i eterična ulja, vosak, pelud, aromatske spojeve, mineralne tvari, fitohormone… Također, sadržaj aktivnih tvari u propolisu značajno se razlikuje u ovisnosti o geografskom podrijetlu i stoga ga je teško standardizirati.

Matična mliječ je gusta, homogena supstanca bijele do blijedožućkaste boje i vrlo složenog kemijskog sastava. Najveći dio zauzima voda (50 – 60 %) zatim slijede proteini (18 %), ugljikohidrati (15 %), lipidi (3 – 6 %), minerali (1,5 %) i vitamini (B-kompleks). Mnoge biološki aktivne supstance matične mliječi uzrokuju povoljne fiziološke učinke u organizmu. 10-hidroksi-2-decenska kiselina (10-HDA) nezasićena je masna kiselina karakteristična za matičnu mliječ koja zasada nije pronađena nigdje drugdje u prirodi. Pripisuju joj se farmakološki učinci kao što je antitumorska i antibiotska aktivnost te jačanje imunološkog sustava. Zbog tih je razloga matična mliječ široko komercijalno rasprostranjena te se po cijelom svijetu koristi u medicinske svrhe. Matična mliječ ima baktericidna svojstva te djeluje kao prirodni biostimulator, a preporučuje se za jačanje apetita i otpornosti organizma.

Beta-glukan

Polisaharidi sastavljeni od molekula D-glukoze kao jedinog monomera često se nazivaju D-glukanima. Imunostimulirajući glukani su molekule u kojima su molekule glukoze vezane 1,3-vezom, a poznati su pod nazivom beta-glukani.  Škrob, glikogen i celuloza također su po kemijskom obliku glukani, ali su to molekule glukoze vezane 1,4-vezom i stoga nemaju imunomodulirajuće djelovanje. 

Osnovni prirodni izvori beta-glukana su kvasci i određene vrste medicinskih gljiva. Razna istraživanja pokazala su kako unos beta-glukana poboljšava rad imunološkog sustava jačajući obrambene sposobnosti makrofaga, neutrofila i stanica ubojica koje su ključne u obrani od raznih bakterija, virusa, gljivica i parazita.

Doza beta-glukana koja se primjenjuje za djecu iznosi 10 mg/5 kg, što znači da se u djece predškolske i rane školske dobi uglavnom primjenjuje u rasponu od 20 do 60 mg dnevno.

Laktoferin

Laktoferin je multifunkcionalni protein koji je prisutan u majčinu mlijeku, posebice obilato u kolostrumu. Najviše koncentracije laktoferina u majčinu mlijeku su odmah nakon poroda te se značajno smanjuju nakon mjesec dana. Istraživanja pokazuju da ta molekula ima antimikrobna, imunomodulatorna i antitumorska svojstva. Od izuzetne je važnosti za jačanje imuniteta dojenčadi i djece, a u novije je vrijeme dostupan kao dodatak prehrani kao monosupstanca ili u kombinaciji s probioticima.  

Laktoferin s probioticima ili bez njih dokazano smanjuje broj epizoda sepse i nekrotizirajućeg enterokolitisa novorođenčadi i smanjuje smrtnost, a koristan je i u brojnim drugim indikacijama. Primjerice, može biti od koristi pri tvrdokornoj anemiji zbog nedostatka željeza, ali i u prevenciji enteroviroza i respiratornih infekcija koje se učestalo javljaju u dječjoj dobi.