Sadržaj portala
Emma Goldman

Emma Goldman – anarhistica i feministica u borbi protiv nasilja

Piše: Martina Lovaković

Emma Goldman poznata je kao međunarodna anarhistica koja je svoje aktivnosti najviše provodila u SAD-u otprilike od 1890. do 1917. Jedna je od najpoznatijih predstavnica američkog feminizma i radikalizma. Kao utjecajna i poznata anarhistica u ono vrijeme, zalagala se za neovisnost i ravnopravnost žena i mogućnost korištenja kontracepcije, slobodu govora, radnička prava, besplatno univerzalno obrazovanje bez obzira na spol i rasu. Kritizirala je obvezno regrutiranje mladića u vojsku tijekom Prvog svjetskog rata zbog čega je završila u dvogodišnjem zatvoru, a nakon čega je i deportirana 1919. Do svoje smrti nastavila je sudjelovati u važnim društveno političkim pokretima toga doba, od Ruske revolucije do Španjolskog građanskog rata.

Odbijala je nametnuti život

Emma Goldman rođena je u židovskoj obitelji 27. lipnja 1869. u Kovnu, u Ruskom carstvu (današnji Kaunas u Litvi). Odrastala je u povijesnom dijelu Litve, u Königsbergu, istočna Pruska (danas Kalinjingrad, Rusija) i u Sankt Peterburgu gdje se i školovala.

Zbog vremena u kojem je rođena, a zbog ženskog spola, židovske vjere i siromaštva, život joj je bio unaprijed određen – brak, djeca i rana smrt. Njezina obitelj bila je iznimno konzervativna.

Visoko obrazovanje bilo je luksuz u obitelji i smatralo se nepotrebnim. Otac joj je još kao djevojčici bio rekao: “Sve što židovska kći treba znati je kako pripremiti domaću tjesteninu i ribu na židovski način te kako svom suprugu roditi puno djece”.

Iako joj je formalno obrazovanje u to vrijeme bilo ograničeno, provodila je puno vremena čitajući knjige, a bila je i u stalnom kontaktu s radikalnim studentskim krugom. Njezini roditelji nisu mogli niti zamisliti da će život njihove kćeri otići u potpuno drukčijem smjeru.

Život u strahu

Njezin život kao Židovke u carskoj Rusiji bio je neprestano ugrožen. Živjela je u svijetu gdje prevladavaju strah i tajna policija, a najbliži izraz nezadovoljstva bio bi odmah slomljen. Svjedočila je krvavim obračunima koji su izbili 1881., a nakon toga slijedio je i nasilni antisemitizam. Zbog toga je 1885. odlučila odseliti u Sjedinjene Američke Države i smjestiti se u Rochesteru, u New Yorku. Tamo je odlučila potražiti slobodu za kojom je toliko žudjela.

Razočarenje životom u Americi

U New Havenu, u Connecticutu, radila je u tvornicama odjeće i bila je u kontaktu sa socijalističkim i anarhističkim skupinama među svojim radnicima. Bila je jako razočarana Amerikom. Sve nade polagala je u bolji život, no one su pale u vodu nakon što su je dočekali loši uvjeti rada. Nezadovoljstvu je pridonio i kratak brak s kolegom s posla koji je ubrzo završio razvodom.

Bila je šokirana suđenjem, osudom i pogubljenjem radničkih aktivista lažno optuženih za napad na trgu Haymarket u Chicagu.

Godine 1889. odlučila je napustiti Rochester. Ukrcala se na vlak za New York i okrenula novu stranicu u svom životu.

Najvažniji muškarac u njezinom životu

U New Yorku se pridružila njemačkom anarhističkom pokretu i upoznala jednog od njegovih vođa, briljantnog urednika i govornika Johanna Mosta, koji ju je oblikovao kao duhovitog i provokativnog govornika.

Te iste godine zbližila se s Aleksandrom Berkmanom koji je ubrzo postao najvažnija osoba u njezinom životu. Bila mu je potpuno posvećena.

Godine 1892. Berkman je zatvoren zbog pokušaja atentata na Henryja Claya Fricka tijekom štrajka čelika u Homesteadu. Sljedeće godine i sama Emma je u New Yorku pritvorena zbog poticanja na nerede kada je skupina nezaposlenih radnika reagirala na govor koji je netom prije održala.

Godine 1895. nakon izlaska iz zatvora, Goldman je odlučila održati predavanja u Europi i SAD-u.

Protiv nasilja i za nasilje

Leon Czolgosz, ubojica američkog predsjednika Williama McKinleyja, tvrdio je da ga je Goldman nadahnula, premda među njima nije postojala izravna veza. No, Goldman je stala u Czolgoszovu obranu rekavši:

“Kao anarhist, ja sam protiv nasilja. Ali ako ljudi žele iskorijeniti atentatore, moraju ukloniti uvjete koji stvaraju ubojice.”

Tijekom svog života Goldman se teoretski suprotstavljala nasilju, ali branila ga je u praksi prebacujući krivnju za djela nasilja na državu i vladajuće klase.

Berkman je ostao u zatvoru punih 14 godina, a za to vrijeme Goldman je započela svoju karijeru javno istupajući u predavanjima od države do države.

Anarhistički časopis “Mother Earth”

Godine 1906. Berkman je pušten na slobodu, te s Emmom nastavlja zajedničke aktivnosti. Te iste godine, Emma je počela izdavati “Mother Earth”, američki anarhistički časopis koji je uređivala do 1917. U njemu je objavljivala eseje povijesnih ličnosti i članke suvremenih književnika i aktivista u SAD-i u Europi.

Zbirka eseja “Anarchism and Other Essays”

Godine 1910. objavila je “Anarchism and Other Essays”, zbirku eseja u kojima je iznijela svoje anarhističke poglede na brojne teme, posebice one koje se tiču ugnjetavanja žena. U njoj se osvrnula i na nedostatke koje je uočila tijekom prvog feminističkog vala te na oduzimanje slobode, političko naselje, religiju, seksualnost i nacionalizam.

Goldman je često održavala svoje govore koji su bili usmjereni različitim skupinama. Pričala je ne samo o anarhizmu, već i o suvremenim dramskim djelima Henrika Ibsena, Augusta Strindberga, Georgea Bernarda Shawa i mnogih drugih. Upoznala je američku publiku s mnogim važnim europskim dramatičarima, a njezina predavanja objavljena su 1914. kao The Social Significance of the Modern Drama.

Zagovarala je “slobodnu ljubav”

Predavala je i o “slobodnoj ljubavi” pod kojom je mislila na vezu dvije osobe koja se ne obvezuje građanskim ili vjerskim oblikom braka. Tijekom 1916. kratko je vrijeme provela u zatvoru zbog zalaganja o tome da se ženama omogući korištenje kontracepcije.

“Red Emma” i uhićenje

U trenucima izbijanja Prvog svjetskog rata u Europi, Goldman se potpuno usprotivila američkom sudjelovanju zbog čega je 1917. optužena na dvije godine zatvora.

Do njezinog puštanja iz zatvora, 1919., SAD je uhvatila histerija zbog uglavnom imaginarne mreže komunističkih operativaca. Prozvali su je “Red Emma”, a proglašena je i subverzivnim strancem zbog čega je u konačnici s Berkmanom i s još njih 247, deportirana u tadašnji Sovjetski savez.

No, tamo se kratko zadržala. Dvije godine nakon odlaska ispričala je svoja iskustva u filmu My Disillusionment in Russia koji je izašao 1923.

Život u progonstvu

Nakon toga, njezin život bio je dinamičan poput njezinog nemirnog duha. Bila je aktivna i stalno se selila. Živjela je u Kanadi, Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj i u drugim zemljama. U konačnici se s Berkmanom nastanila u Francuskoj, no Goldman je živjela u St. Tropezu, a Berkman u Nici gdje je 1936. i preminuo.

Nastavila je aktivno predavati i pisati svoju epsku autobiografiju Living My Life koja je izašla 1931.

Posljednja borba

Nakon izbijanja Španjolskog građanskog rata, 1936., otputovala je u Španjolsku kako bi pružila potporu anarhističkoj revoluciji protiv fašizma. Tijekom rata čak tri puta je posjetila Španjolsku kako bi podržala revoluciju. Radnici, anarhisti i seljaci odgovorili su na vojnu pobunu predvođenu Franciscom Francom, no ubrzo je slijedio preobrat i gušenje revolucije. Iako je anarhistička revolucija kratko trajala, Goldman je kasnije izjavila da je Španjolski građanski rat na nju dublje utjecao nego njezino prethodno iskustvo u Rusiji.

Preminula je od moždanog udara 14. svibnja 1940. u dobi od 70 godina, u Torontu, u Kanadi. Iako joj je bio zabranjen ulazak u SAD (osim kratkog posjeta 1934.), nakon smrti njezini su ostaci pokopani na groblju Waldheim u Chicagu, u blizini grobova mučenika s Haymarka.

The Library of Congress / Flickr