Kako ne izgubiti znatiželju u poslu
Što smo iskusniji u poslu, to je veća opasnost da prestanemo postavljati pitanja. Čini nam se da već znamo kako stvari funkcioniraju, a priznati da nešto ne znamo ponekad doživljavamo kao slabost. No upravo bi znatiželja mogla biti jedna od važnijih vještina za razvoj karijere – osobito u vremenu u kojem se poslovi, tehnologije i očekivanja mijenjaju brže nego ikad.
Na razgovoru za posao obično želimo pokazati koliko znamo. Pripremamo odgovore, proučavamo tvrtku, uvježbavamo predstavljanje svojeg iskustva i pokušavamo ostaviti dojam osobe koja se može nositi sa svakim izazovom. Međutim, poslodavcu ponekad mnogo više o nama otkriva ono što pitamo nego ono što odgovorimo.
Znatiželju je jedan od važnih pokazatelja potencijala za razvoj. Čak i odličan životopis gubi dio svoje snage ako kandidat ne pokazuje stvarno zanimanje za posao, ljude i kulturu tvrtke. Znatiželja pritom nije pokušaj da ostavimo dojam pametnim pitanjem. To je spremnost da istražujemo, povezujemo informacije i ne prihvatimo automatski ono što nam se čini poznatim. Upravo zbog toga korisna je daleko izvan razgovora za posao.
Ne dopustite iskustvu da postane prepreka
Paradoks je poslovnog iskustva u tome što nam istodobno može pomoći i odmoći. Što dulje nešto radimo, bolje prepoznajemo obrasce, brže donosimo odluke i imamo više znanja na koje se možemo osloniti. Ali iskustvo sa sobom može donijeti i uvjerenje da već znamo dovoljno.
Tada se sve rjeđe pitamo zašto nešto radimo upravo tako, postoji li bolji način i što se u međuvremenu promijenilo.
Znatiželju potiče trenutak u kojem postanemo svjesni razlike između onoga što znamo i onoga što želimo znati. Zanimljivo je da nas tema često najviše privlači kada o njoj već znamo ponešto, ali nedovoljno da bismo imali cijelu sliku.
U poslovnom svijetu to možemo pretvoriti u jednostavnu naviku. Umjesto da na poznati problem odmah primijenimo poznato rješenje, možemo se zapitati: Što ovdje možda ne znam? Što se promijenilo od posljednjeg puta? Koju pretpostavku uzimam zdravo za gotovo?
Pitajte „zašto” čak i kada već znate „kako”
U mnogim tvrtkama postoje procesi koje zaposlenici ponavljaju godinama, a da više nitko nije siguran zašto su uopće uvedeni. „Tako se uvijek radilo” može biti praktično objašnjenje, ali rijetko je dobar argument.
Znatiželjni zaposlenik neće nužno odbaciti postojeći način rada. Prvo će pokušati razumjeti njegovu logiku.
Zašto ovaj izvještaj izrađujemo svakog tjedna? Tko ga koristi? Koju odluku donosimo na temelju njega? Možemo li do istog rezultata doći jednostavnije?
Takva pitanja nisu rezervirana za menadžere. Upravo ljudi koji svakodnevno obavljaju određeni posao često prvi mogu uočiti nepotrebne korake, nove potrebe klijenata ili prilike za poboljšanje.
Na razgovor za posao ne nosite samo popis pitanja
„Imate li pitanja za nas?” gotovo je neizbježan završetak razgovora za posao. Zato kandidati često unaprijed pripreme nekoliko sigurnih pitanja. Problem nastaje kada razgovor izgleda kao lista koju treba prekrižiti: postavimo pitanje, saslušamo odgovor i odmah prelazimo na sljedeće.
Prava se znatiželja vidi u nastavku razgovora. Ako sugovornik kaže nešto neočekivano, zadržite se na tome. Pitajte ga što to znači u svakodnevnom radu ili možete li čuti konkretan primjer.
Umjesto općenitih pitanja o tome kako izgleda tipičan radni dan raspitamo o kompromisima koje određena pozicija zahtijeva ili situacijama u kojima zaposlenik mora najviše koristiti vlastitu prosudbu.
Tako ne prikupljate samo informacije koje će vam pomoći da dobijete posao. Pokušavate ustanoviti želite li taj posao uopće.
Naučite reći „ne znam”
Na poslu se često trudimo izgledati kao ljudi koji imaju odgovore. Posebno kada smo dugo u struci ili smo došli do više pozicije. „Ne znam” može zvučati neugodno jer ga povezujemo s nedostatkom stručnosti.
No mnogo je korisnije jasno priznati granicu svojeg znanja nego improvizirati odgovor samo kako bismo sačuvali dojam kompetentnosti.
To ne znači pasivno slegnuti ramenima. Umjesto „Ne znam”, pokušajte: „S tim se još nisam susrela, možete li mi pokazati primjer?” ili „Nisam siguran da to dobro razumijem. Evo kako sam ja shvatila problem – jesam li nešto propustila?”
Nepoznato ne treba skrivati, nego ga strateški iskoristiti kako bismo pokazali kako razmišljamo i kako dolazimo do razumijevanja.
Obratite pozornost i na ono što nije rečeno
Dobra pitanja ne nastaju samo iz onoga što čujemo. Ponekad su najzanimljivije informacije upravo one koje nedostaju.
Ako vam netko predstavlja novi projekt i govori o rokovima, budžetu i ciljevima, ali ne spominje tko će donositi konačne odluke, to vrijedi pitati. Ako na razgovoru za posao detaljno čujete što se od vas očekuje, ali ništa o tome zašto je prethodna osoba otišla, i to je informacija koju možete pokušati doznati.
Uočavanje takvih praznina jedan su od važnijih znakova znatiželje: ono što je izostavljeno može upućivati na pretpostavke ili nejasnoće koje vrijedi dodatno istražiti.
Stvorite prostor za istraživanje
Znatiželju je teško njegovati ako je svaki trenutak radnog dana podređen izvršavanju zadataka. Tvrtke zato mogu učiniti više od toga da zaposlenicima samo poruče kako trebaju biti inovativni.
Ne morate, međutim, čekati da takvu kulturu stvori poslodavac. Odvojite dio vremena za čitanje izvan svoje uže specijalnosti, razgovarajte s kolegom iz drugog odjela ili povremeno otiđite na sastanak koji nije izravno povezan s vašim zadacima. Pitajte kolege kako oni rješavaju problem koji vi svakodnevno gledate iz samo jednog kuta.
Ne tražite samo odgovore – tražite bolja pitanja
U karijeri se često koncentriramo na gomilanje odgovora. Želimo više znanja, iskustva i stručnosti. Sve je to važno, ali u okruženju koje se neprestano mijenja današnji odgovor sutra možda više neće vrijediti.
Zato znatiželju ne treba promatrati kao urođenu osobinu koju neki ljudi imaju, a drugi nemaju. Ona je praksa koju možemo razvijati.
Za početak je dovoljno uvesti nekoliko malih promjena: postaviti još jedno pitanje prije nego što zaključimo da razumijemo problem, saslušati odgovor prije nego što počnemo pripremati vlastiti, priznati kada nešto ne znamo i povremeno preispitati postupke koje već dugo uzimamo zdravo za gotovo.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Osnaživanje žena na tržištu rada” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
Foto: Unsplash
