Rad na određeno i neodređeno vrijeme – koje su razlike i što trebate znati

Rad na određeno i neodređeno vrijeme se razlikuju, a na njega trebate obratiti pozornost već kod razgovora za posao, a posebice kod potpisivanja ugovora o radu.

Važno je znati da se rad na određeno vrijeme sklapa između radnika i poslodavca samo u iznimnim slučajevima dok se bi se trebao prakticirati rad na neodređeno vrijeme s probnim rokom koji obično traje od tri do šest mjeseci.

Probni rok od šest mjeseci je i najviši rok koji poslodavac može zatražiti. Probni rok moguć je i kod rada na određeno vrijeme. No, u slučaju da potpisujete rad na određeno vrijeme, imajte na umu da on ne može trajati dulje od tri godine kod jednog poslodavca.

Rad na određeno vrijeme sklapa se zbog određenih okolnosti u tvrtki poslodavca. Obično je riječ o zamjeni, većem obujmu posla ili se ono mora dogoditi zbog određenog događaja.

Rad na određeno vrijeme može trajati tri godine

Prepoznata je rupa u zakonu kojom su određeni poslodavci godinama zapošljavali istog radnika na određeno vrijeme. Od 1. siječnja 2023. godine to se promijenilo. Dakle, rad na određeno vrijeme može trajati najviše tri godine, osim u iznimnim okolnostima, a važno je naglasiti da se radnici ne mogu premještati između tvrtki povezanih i u istom vlasništvu poslodavca.

Cilj ovog zakona jest omogućiti radnicima što prije i češće zapošljavanje na neodređeno vrijeme kako bi se povećala njihova sigurnost i kvaliteta života.

Ranije je u zakonu nije stajao konačni rok na koji prvi ugovor o radu mora biti potpisan pa se tako radnika moglo zaposliti na onoliko koliko je poslodavac to htio – na više od pet, deset ili čak 15 godina. Ono što treba znati kada potpisujete ugovor na određeno vrijeme jest da kod prvog potpisivanja on ne može biti duži od tri godine.

Razlozi za potpisivanje ugovora na određeno

Također, jasno mora biti navedeno zašto se potpisuje ugovor na određeno vrijeme, a ne onaj na neodređeno. Navedeni razlog mora biti dobro opravdan.

Razlozi za potpisivanje ugovora na određeno mogu biti:

• zamjena odsutnog radnika
• rok za obavljanje određenog posla
• nastupanje nekog događaja

U ugovoru na određeno vrijeme mora jasno biti naznačen i probni rok radnika, a isti ne može biti potpisan isključivo zbog probnog roka.

Također, ono što je novost u 2023. godini jest da radnik i poslodavac ne mogu sklopiti više od tri uzastopna ugovora, a istima se smatraju oni kada između dva ugovora na određeno vrijeme nije prošlo više od tri mjeseca. Prijašnji zakon nalagao je da to isto ne može biti učinjeno ako je prošlo više od dva mjeseca.

Uzastopni ugovor kod ugovora na određeno smatra se onaj novi te onaj u kojem je došlo do određenih promjena poput promjena radnih zadataka, mjesta rada te svaka ostala dopuna ili izmjena. Sve navedeno smatra se novim ugovor na određeno vrijeme, a kao što smo naveli takvih ugovora ne smije biti više od tri.

Što nakon tri godine ugovora o radu na određeno

Kada prođu tri godine, a radnik je bio zaposlen u tom periodu na određeno vrijeme, poslodavac istog radnika može ponovno zaposliti na određeno vrijeme jedino ako je od prestanka zapošljavanja do novog zaposlenja prošlo šest mjeseci.

Iznimke u radu na određeno vrijeme

Zakon o radu propisao je iznimke kada poslodavac smije prijeći preko obveznih normi. To se može dogoditi u slučaju da se radni odnos mora sklopiti zbog zamjene, odnosno odsustva određenog radnika, trebao bi biti završen projekt koji financira Europska unija te sve ono što je propisano posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom.

Imajte na umu da se spomenute iznimke odnose isključivo na trajanje ugovor, ali ne i na broj ugovora. Također, postoje iznimke kod sezonskih radnika na koje se zakon ne odnosi, odnosno kod njihovog zaposlenja nema ograničenja na trajanje niti na broj uzastopnih ugovora. Isto tako, primjerice, kod zapošljavanja osoba u znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, zaposlenje na određeno vrijeme može trajati i do šest godina.

Kazne za kršenje zakona

Ako se poslodavac ne pridržava proglašenog zakona, slijedi prekršajna kazna za pravne osobe u iznosu od 4110 pa sve do 7950 eura, dok poslodavac, odgovorna i fizička osoba plaćaju od 530 do 790 eura kaznu.

Kazne se naplaćuju svima onima koji prekrše rad na određeno vrijeme dulji od tri godine te više tri produljivanja ugovora bez prekida radnog odnosa. U isto vrijeme, ako se to dogodi, smatra se da svaki radnik u toj situaciji tada radi na neodređeno radno vrijeme. U tom slučaju poslodavac može radniku dati otkaz jedino ako za to ima opravdan razlog te tada mora imati na umu otpremninu i otkazni rok.

Autor: M.V., Foto: Annika Wischnewsky / Unsplash