Sheikh Hasina Wazed – premijerka s najdužim mandatom u povijesti Bangladeša
Piše: Martina Lovaković
Sheikh Hasina Wazed poznata je političarka i vođa političke stranke Awami League. Poznata je kao premijerka Bangladeša s najdužim mandatom u povijesti te zemlje (1996-2001, 2009.-2014., 2014.-2019., 2019.-). Sheikh Hasina Wazed i njezina obitelj igrali su glavnu ulogu u politici Bangladeša. Od malih nogu bila je izložena političkom kaosu i nasilju koji se događa u njezinoj domovini što je sigurno utjecalo na njezinu karijeru u politici. Politička pitanja u zemlji bila su toliko nestabilna da se 1971. godine Bangladeš potpuno odvojio od Pakistana, a upravo je u tom događaju njezin otac imao ključnu ulogu. Atmosfera je bila takva da nije imala drugog izbora nego da napusti zemlju na nekoliko godina. Po povratku se potpuno posvetila cilju da promjeni zemlju iz zemlje nasilja u zemlju demokracije. Prije njezina uplitanja, izbori su često bili namješteni, glasovanje nije bilo zajamčeno niti se pravilno brojalo, a zemlja je bila toliko nestabilna da su oni koji su se protivili vladi često bili zatvarani, prognani ili čak ubijeni. Kroz predanost ove nevjerojatno snažne žene, Bangladeš se značajno poboljšao postajući manje nasilan, demokratskiji i dopuštajući više građanskih sloboda nego ikad prije. Žene su dobile glas u politici zahvaljujući njezinom interesu da se poboljšaju prava žena i djece. Ova iznimna liderica pokazala je da može proživjeti i nemoguće te nastavlja težiti boljem životu za sebe i svoje sugrađane Bangladeša na poziciji premijerke.
Rani život
Sheikh Hasina Wazed rođena je 28. rujna 1947. godine u Tungiparu, u Istočnom Pakistana koji je sada u području Bangladešu. Kći je šeika Mujibura Rahmana, koji je bio glavni zagovaratelj odvajanja Bangladeša od Pakistana 1971. godine.
U vrijeme dok je studirala na Sveučilištu u Dhaki kasnih 1960-ih, bila je aktivna u politici i te je bila glavna politička veza svog oca tijekom njegovog zatočeništva od strane pakistanske vlade.
Izabrana je za šeficu Studentskog sindikata Eden Girls College, vodećeg ženskog fakulteta u Bangladešu. Bila je članica studentske lige (Chattra League) Sveučilišta Dhaka i tajnica Chattra lige u Rokeya Hallu. Također je bila predsjednica Eden Intermediate Girls College Chattra League.
Hasina i drugi članovi njezine obitelji bili su kratko zatočeni 1971. godine zbog svog sudjelovanja u ustanku tijekom oslobodilačkog rata koji je na kraju doveo do neovisnosti Bangladeša.
Diplomirala je na Sveučilištu u Dhaki 1973. godine.
Ubojstvo obitelji
Dana 15. kolovoza 1975. godine nekoliko vojnih časnika sudjelovalo je u ubojstvu Hasininog oca (koji je samo nekoliko mjeseci ranije postao predsjednik Bangladeša), majke i trojice braće u njihovoj kući.
Hasina je u vrijeme njihova ubojstva bila izvan zemlje te je nakon toga provela šest godina u izbjeglištvu. Za to vrijeme bila je izabrana u vodstvo Awami lige, koju je osnovao njezin otac i koja je od tada postala najveća politička organizacija u Bangladešu.
Uspon u politici
Po povratku u svoju domovinu, 1981. godine, Hasina je postala istaknuta i otvorena zagovornica demokracije, što je često rezultiralo odlascima u kućni pritvor tijekom brojnih akcija. U konačnici je osigurala mjesto čelnice oporbe u Saboru, gdje je osudila nasilje vojne vladavine i pokrenula mjere za osiguranje osnovnih ljudskih prava za sve građane.
U prosincu 1990. godine posljednji vojskovođa Bangladeša, poručnik general Hussain Mohammad Ershad, podnio je ostavku kao odgovor na ultimatum koji mu je postavila, a kojeg je narod Bangladeša podržao.
Godine 1991. na prvim slobodnim općim izborima koji su održani u Bangladešu u posljednjih 16 godina, Hasina nije uspjela dobiti većinu u parlamentu, a vladajuća vlast je podržala njezinu protivnicu Khaledu Ziu, vođu suparničke Bangladeške nacionalističke stranke (BNP).
Hasina i njezini sljedbenici optužili su BNP za varanje tijekom izbora, a Awami liga je s drugim oporbenim strankama bojkotirala parlament. Ovaj čin prkosnog nesudjelovanja potaknuo je nasilne demonstracije i gurnuo zemlju u stanje političkih previranja.
Premijerka Bangladeša
Iako je vlada BNP-a odbacila sve optužbe o prijevarama glasovanja, Khaleda je podlegla zahtjevima i prepustila svoj položaj nestranačkoj privremenoj vladi koja će nadgledati nove izbore. Nakon toga, u lipnju 1996. godine Hasina je izabrana za premijerku.
Iako je gospodarstvo Bangladeša tijekom Hasininog prvog premijerskog mandata stalno raslo, zemlja je ostala u političkom neredu. BNP je organizirao skupove i štrajkove, koji su često postajali nasilni, dok su bojkoti parlamentarnih postupaka često ozbiljno narušavali funkcionalnost vlade.
Unatoč takvim nedaćama, Hasina je ostala na funkciji, a 2001. godine postala je prva premijerka od osamostaljenja koja je završila puni petogodišnji mandat.
Gubitak na izborima
Na izbore koji su uslijedili utjecali su daljnji nemiri. Khaleda je predvodila oporbeni savez koji je lako pobijedio Hasinu. Ponovno su Hasina i Avami liga protestirali zbog ishoda izbora, tvrdeći da su rezultati namješteni. No, ovaj put njihovi prosvjedi bili su uzaludni.
Nakon Khaledina povratka na vlast, Hasina je nastavila svoj rad s Awami ligom u i dalje vrlo nestabilnoj političkoj atmosferi.
Godine 2004. zadobila je lakše ozljede tijekom napada granatom na političkom skupu.
Godine 2007., nakon što je privremena vlada uz podršku vojske proglasila izvanredno stanje i otkazala parlamentarne izbore, Hasina je uhićena pod optužbom za iznudu, koja se navodno dogodila tijekom njezina premijerskog mandata. Također, u isto vrijeme je uhićena i Khaleda pod optužbom za korupciju. Obje su bile zatvorene. Hasina je puštena iz zatvora u lipnju 2008. godine, a Khaleda u rujnu te iste godine.
Kasnije, krajem godine, ukinuto je izvanredno stanje, a opći izbori održani su 29. prosinca. Natječući se nasuprot Khalede i BNP-a, Hasina i Awami League osvojili su solidnu većinu u parlamentu.
Drugi mandat
Hasina je prisegnula kao premijerka u siječnju 2009. godine.
U siječnju 2010. godine, pet bivših vojnih časnika koji su bili osuđeni za ubojstvo Hasininog oca 1975. godine, pogubljeni su u Dhaki. To se dogodilo otprilike 13 godina nakon što su im počela suđenja tijekom Hasininog prvog premijerskog mandata.
Kasnije te godine vlada je uspostavila prvi sud kako bi započela suđenje u predmetima ratnih zločina koji su proizašli iz rata za neovisnost 1971. godine. Upravo su mnogi osuđenici bili utjecajni članovi oporbe Awami lige, a pristaše i saveznici prosvjedovali su protiv suda smatrajući ga politički motiviranim.
Godine 2017., usred Hasinog premijerskog mandata, više od 700.000 Rohingya stiglo je u Bangladeš, bježeći od genocida u susjednom Mjanmaru. Iako im je vlada pružila utočište i pomoć, nije im dodijelila status izbjeglica te su radili na repatrijaciji Rohingya. Zbog svoje pomoći Rohingyama dobili su pohvale i na međunarodnoj i na domaćoj razini, ali u isto vrijeme rasla je zabrinutost oko pronalaženja trajnog rješenja za krizu.
U međuvremenu, Hasina i njezina stranka suočile su se s optužbama za suzbijanje oporbe tijekom svog mandata na vlasti. Mnogi članovi oporbe su uhićeni ili im je suđeno, a činilo se da vlada ponekad guši drukčija razmišljanja i slobodu govora.
Jamaat-e-Islami, mala islamistička stranka koja je ključna za oporbenu koaliciju, dobila je 2013. godine zabranu sudjelovanja na izborima, nakon što je sud presudio da je njezina vjerska povelja u suprotnosti sa sekularnim ustavom Bangladeša.
Zbog zabrinutosti da parlamentarni izbori 2014. godine neće biti slobodni i pošteni, BNP i druge oporbene skupine bojkotirali su birališta, a Awami liga je pomela izbore.
Ta zabrinutost ostala je na mjestu i prije izbora 2018. godine, iako je BNP te godine odlučio sudjelovati na izborima. Khaleda, još uvijek čelnica BNP-a, bila je u zatvoru pod optužbom za pronevjeru i korupciju ranije te godine i nije joj bilo dopušteno sudjelovati.
Awami liga je odnijela uvjerljivu pobjedu, dok je BNP osvojio samo nekoliko mjesta. Hasina je odbacila optužbe za namještanje izbora i odbacila loše rezultate BNP-a kao rezultat nedostatka vodstva unutar stranke.
Najduži mandat u povijesti Bangladeša
Nakon toga, Sheikh Hasina Wazed osvojila je još dva mandata na mjestu premijerke Bangladeša – treći mandat od 2014. do 2019. godine te četvrti mandat od 2019. koji i dalje traje. Time je postala premijerka s najdužim mandatom u povijesti Bangladeša, s ukupno više od 17 godina (brojeći do danas, do 2021. godine).
Najveća postignuća
Najznačajniji potez u njezinoj karijeri bilo je potpisivanje sporazuma “Chittagong Hill Tracts Peace Accord” u prosincu 1997. godine. Ugovor je potpisan između vlade Bangladeša i “Parbatya Chattagram Jana Sanghati Samiti”, političke organizacije naoružane milicijom. Mirovni sporazum okončao je desetljeća nasilja, sukoba i neprijateljstva između vlade i plemena u regiji.
Godine 1997., uz španjolsku kraljicu i tadašnju prvu damu Sjedinjenih Država Hilary Clinton, pozvana je da supredsjeda “Micro-credit Summitom” koji je postao važan humanitarni pokret.
Godine 1998. dobila je “Mother Teresa Award” od strane “All India Peace Councila”. Spomenutu nagradu dobila je zbog svojih zalaganja i mirovnih napora koji uključuju plemena Bangladeša. Njezini napori išli su ka zabrani korištenja protupješačkih mina, čime je Bangladeš postao prva zemlja u Južnoj Aziji koja je povukla ovaj potez.
Te iste godine nagrađena je “M K Gandhi Award” u norveškoj “Mahatma M K Gandhi Foundation”. Nagrada joj je uručena zbog značajnog doprinosa promicanju mirnog pregovaranja i demokracije u Bangladešu.
Privatni život
Godine 1968. udala se za M.A. Wazeda Miaha, poznatog i cijenjenog bangladeškog znanstvenika. Bio je bangladeški fizičar, pisac niza tekstova iz fizike i nekih političkih povijesnih knjiga te bivši predsjednik Bangladeške komisije za atomsku energiju. Par zajedno ima jednog sina i jednu kćer. Dana 9. svibnja 2009. godine preminuo je nakon duge bolesti.
Njezin sin, Sajeeb Wazad, odlučio je slijediti njezine stope i biti aktivan u Awami ligi. Priča se da je njegova neto vrijednost preko milijardu dolara, što ga čini jednim od najbogatijih ljudi u Bangladešu.
Hasinin jedini živi brat je šeik Rehana koji živi u Londonu.
Foto: The Presidential Press and Information Office / Wikimedia
