Rodna ravnopravnost na tržištu rada

Zašto rodna ravnopravnost na tržištu rada počinje u obitelji, završava na poslu i vidi se u zakonu? I kada ćemo je ostvariti?

Iako način na koji je pitanje ovo pitanje formulirano možda zvuči ispravno, dojam nas vara. Kada razmišljamo o rodnoj ravnopravnosti na tržištu rada uviđamo koliko je još dalek put ispred nas. U centru samog pitanja su žene i njihov društveni položaj.

Tema neplaćenog rada u kućanstvu aktualna je kao i tema lošijeg položaja žena na tržištu plaćenog rada. Međutim, bez zakona i njihovog provođenja, teško je osigurati strukturu u kojoj će društvo napredovati ka željenoj rodnoj ravnopravnosti. Zato rodna ravnopravnost na tržištu rada počinje na najvišoj instanci društvenog uređenja, u zakonu, vidi se na poslu i poštuje u obitelji.

Odnosi između zakona i članova društva kompleksniji su nego li bi se dalo naslutiti utoliko što ne postoji ujedinjena vizija budućnosti. Sustav postaje onaj koji uvodi promjene i izaziva reakcije opozicijskih frakcija u društvu, no istovremeno izdaje žene zbog nedostatka implementacije nužnih procesa koji bi doveli do rodne ravnopravnosti.

Prisjetimo se ratifikacije Istanbulske konvencije i koliko polemika je izazvala, ali i kaznenog sustava koji ne štiti žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Možemo reći da je fronta borbe za rodnu ravnopravnost jedan spektar procesa koji nas vode ka istom cilju, a brojne akcije počinju upravo na naddržavnoj razini, odnosno razini Europske unije.

Rodna (ne)ravnopravnost

Žene u Hrvatskoj imaju nižu plaću od muškaraca, a jaz se produbljuje s godinama rada. S druge strane, na rukovodećim pozicijama 100 najvećih tvrtki u Hrvatskoj tek je šest posto žena što govori o prisutnosti efekta “staklenog stropa”.

Među čimbenicima koji utječu na diskriminaciju i razliku u plaćama prisutan je i problem porodiljnog dopusta na kojeg u načelu odlaze žene, dok očevi to vrijeme ulažu u karijeru.

Osim toga, uobičajena praksa da samo majke koriste dopuste, poslodavcima služi kao opravdanje za dijeljenje otkaza trudnicama, stavljanje mladih majki u lošiji radni položaj pri povratku na radno mjesto ili zaobilaženje pri dijeljenju kolektivnih povišica ili bonusa.

Da bi tome doskočila EU je izdala Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi, prema kojoj je Hrvatska uvela izmjene zakona u korist očinskog i rodiljnog dopusta.

Žene u digitalnom svijetu

Kada govorimo o razlikama u plaćama prisutan je problem zastupljenosti žena u djelatnostima koje su tradicionalno slabije plaćene: tekstilna industrija, turizam, prodaja te uslužne djelatnosti.

Stereotipne podjele na tipično “muške” i “ženske” profesije nažalost su i dalje prisutne na tržištu rada, uključujući i sektor informacijsko komunikacijskih tehnologija. Na razini Europske unije samo 19 posto poduzetnika u IT sektoru su žene prema 54 posto u drugim uslužnim sektorima. Slično je i u STEM sektoru. Na razini EU samo je jedna od šest stručnih osoba u STEM-u žena.

Hrvatska se pridružila europskoj inicijativi te je potpisala Deklaraciju o posvećenosti pitanju žena u digitalnom svijetu 2019. u svrhu povećanja rodne ravnopravnosti fokusirajući se na obrazovanje i kvalifikaciju, garantirajući radno okruženje prilagođeno ženama, jednake mogućnosti te nediskriminaciju na tržištu rada.

Žene primaju nižu mirovinu od muškaraca

Činjenica da je u Hrvatskoj veći postotak obrazovanih žena nego muškaraca i dalje ne pridonosi zaposlenosti žena na bolje plaćenim poslovima. Neravnopravnost koju žene trpe tijekom radnog vijeka, očita je i u mirovinama.

“Hrvatska je peta zemlja u EU s najvećim šansama da će starije osobe živjeti u bijedi. U opasnosti od siromaštva nalazi se svaki treći umirovljenik. Najugroženije su pritom žene koje primaju 30 posto nižu mirovinu od muškaraca, a ta je razlika, umjesto da se smanjuje, svakom godinom sve veća”, piše portal Mirovina.hr

Uz statistički poražavajućim podacima, ne treba izostaviti i problem uznemiravanja i diskriminacije na radnom mjestu. Žrtva može biti bilo tko iako su to najčešće žene. Na godišnjoj razini, otprilike ⅕  pritužbi građana/ka na diskriminaciju koje zaprimi Pravobraniteljica dolazi iz područja zapošljavanja i rada.

Značajan skok u broju pritužbi se dogodio 2021. te je bio potaknut građanskim inicijativama kao što je #nisamtražila kada su brojne žrtve dobile priliku javno progovoriti o svojim iskustvima vezano uz spolno uznemiravanje i diskriminaciju temeljem spola u području visokog obrazovanja, ali i u svim drugim područjima života i rada.

“Istovremeno, brojke stvarno procesuiranih slučajeva, odnosno osuđenih počinitelja na godišnjoj razini za ovo kazneno djelo ostale su praktički jednoznamenkaste. Kazneno se procesuira svega nekoliko slučajeva godišnje, dok je osuđujućih presuda još i manje”, navodi se u Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2021..

Rodna ravnopravnost u zakonu

Prema rezultatima Indeksa rodne ravnopravnosti iz 2021., EU od postizanja potpune rodne ravnopravnosti dijeli najmanje 60 godina. Da bi se ostvario veći pomak području rodne ravnopravnosti na tržištu rada, osim zakonskog okvira, potrebno je ulagati i u zdravstveni i mirovinski sustav, socijalnu skrb, vrtiće i škole.

Kao jedna od posljedica nedovoljnog ulaganja u te sustave je jačanje konflikta posao-obitelj te perpetuiranje diskriminacije. Ono na čemu najviše treba raditi je jačanje društvene svijesti i pristupa radu, kako bi uživali rodnu ravnopravnost, ne samo na tržištu rada, nego svim sferama života. Uloga žene je uvijek podcijenjena, a upravo koristeći žensku snagu možemo osigurati ne samo društveni, već i gospodarski napredak.

 Piše: Kristina Vrdoljak, Foto: CoWomen / Unsplash