Valentina Tereškova – prva žena u svemiru

Piše: Martina Lovaković

Valentina Tereškova poznata je kao ruska kozmonautkinja i prva žena koja je otputovala u svemir. Kao mlada žena Valentina Tereškova radila je u tvornici tekstila, a u slobodno vrijeme bavila se padobranstvom. Dana 16. lipnja 1963. godine lansirana je u svemir letjelicom Vostok 6, koja je u 71 satu obišla zemlju čak 48 puta. Dva dana prije Tereškove, u svemir je lansiran i Valery F. Bykovsky u Vostoku 5. U jednom trenutku dvije letjelice su se susrele na daljini od samo 5 km i tada su uspjeli upostaviti radio vezu. Oboje su sretno sletjeli na zemlju 19. lipnja 1963. godine. Nakon leta u svemir, posvetila se radu u Komunističkoj partiji i predstavljala tadašnji SSSR na brojnim međunarodnim događanjima. U politici je aktivna i danas.

Rani život

Valentina Tereškova, punim imenom Valentina Vladimirovna Tereshkova, rođena je 6. ožujka 1937. godine, u selu na zapadu Rusije, Bolshoye Maslennikovom, u tadašnjem SSSR-u. Njezina majka Elena Fjodorovna Tereškova po zanimanju je bila tekstilka, a otac Vladimir Tereškov bavio se poljoprivredom. Bila je drugo od troje djece u obitelji Tereškov – sestru Ludmillu i brata Vladimira.

U dobi od dvije godine ostala je bez oca koji je ubijen boreći se u Drugom svjetskom ratu. Majka se nastavila brinuti za obitelj sama, odgajajući troje djece i radeći u tekstilnoj tvornici.

Valentina je krenula u školu u dobi od osam ili deset godina (podaci se razlikuju), a nakon završenog školovanja, 1954. godine počela je raditi u tekstilnoj tvornici kao i njezina majka.

Od hobija do životne prilike 

Daljnje školovanje nastavila je dopisnim tečajevima, dok se u slobodno vrijeme bavila padobranstvom kao hobijem te tako postala iskusan amater u tom području. Njezin hobi doveo ju je do jedinstvene prilike.

Tijekom kasnih 1950-ih i 1960-ih, eskalirala je svemirska utrka između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza za nadmoć svemirskih putovanja. Konkurentnost dviju nacija bila je žestoka, a Sovjeti su bili odlučni da prvi pošalju ženu u svemir.

Godine 1961. sovjetski svemirski dužnosnik saznao je da se žene piloti u Americi školuju za kozmonautkinje. Utvrdivši da prva žena u svemiru ne smije biti Amerikanka, jer bi to bila “uvreda domoljubnih osjećaja svih sovjetskih žena”, utvrđeno je da sljedeća skupina kozmonauta obučenih u Sovjetskom Savezu mora uključivati ​​žene.

S obzirom na njezinu impresivnu padobransku pozadinu, Tereškova se odlučila prijaviti i okušati u obuci za kozmonauta u Sovjetskom svemirskom programu! Početna skupina od 400 žena na kraju se suzila na samo pet žena, a to su bile: Irina Solovjova, Tatjana Kuznecova, Valentina Ponomareva, Žana Jerkina i Valentina Tereškova.

Da bi ušle u uži krug morale su zadovoljiti neke od zahtjeva. Bilo je potrebno imati manje od 30 godina, biti lakši od 70 kilograma i niži od 1,7 m. Tereškova je otpočetka bila u golemoj prednosti naspram ostalih kandidatkinja. Bila je izvanredne tjelesne kondicije.

Nakon više od godinu dana treninga, 1962. godine, svih pet žena dobilo je činove potporučnica, a samo je Valentina Tereškova dobila školovanje i odabrana da postane prva žena koja će letjeti u svemir.

Karijera kozmonauta

Dana 16. lipnja 1963. godine lansiran je Vostok 6 u kojem se nalazila Valentina Tereškova. Njezin glavni posao bilo je fotografiranje zemlje, a fotografije su se kasnije koristile za proučavanje atmosfere.

Kako se letjelica vinula u nego, tako je prva žena koja je putovala u svemir uzviknula: “Hej nebo, skini kapu. Na putu sam k tebi!” Tereškova je Zemlju obišla 48 puta za 70,8 sati – nešto manje od tri dana.

Usporedbe radi, Jurij Gagarin, prvi čovjek u svemiru, jednom je obišao zemlju, a četvorica američkih astronauta koji su letjeli prije Tereškove prošli su orbitu 36 puta. Sljedeća žena poslana je u svemir 19 godina nakon Tereškove kada je tu čast dobila Svjetlana Savickaja.

U vrijeme leta, Tereškova je razgovarala s vođom SSSR-a Nikitom Hruščovom, koji je rekao: “Valentina, vrlo sam sretan i ponosan što je djevojka iz Sovjetskog Saveza prva žena koja je letjela u svemir i koja je koristila takvu vrhunsku opremu.”

Dana 19. lipnja 1963. godine sletjela je u Kazahstan – i to padobranom. Naime, padobranom se spustila sa svemirske letjelice na zemlju s 20.000 stopa i dobila titulu heroja Sovjetskog Saveza. Nakon toga napustila je program školovanja koji je ranije dobila od Sovjetskog svemirskog programa.

Dokumenti koji su bili povjerljivi do raspada SSSR-a govore da je postojala pogreška na sustavu zbog koje je postojala mogućnost da se Tereškova ne vrati na Zemlju. No, njezinom brzom reakcijom i reakcijom inženjera koji su je pratili na njezinom putu sa Zemlje, pogreška je uklonjena u posljednji trenutak i Tereškova se sretno vratila.

Unatoč uspješnom letu Tereškove, prošlo je 19 godina prije nego što je druga žena (Svetlana Savitskaya, također iz SSSR-a) putovala u svemir. Mnogi dosadašnji izvori sugeriraju da žene kozmonautke nisu imale isti tretman kao njihovi muški kolege. Prva Amerikanka koja je otišla u svemir bila je Sally Ride 1983. godine.

Život nakon putovanja u Svemir

Još dok je let bio u pripremi pričalo se o romansi između kozmonauta Andrijana Nikolajeva i Valentine Tereškove. Dana 3. studenog 1963. godine Tereškova se udala za Andrijana Nikolajeva, a 8. lipnja 1964. godine rođena im je kći Elena Andrianovna Nikolaeva-Tereškova.

Njihova kći postala je prva osoba čija su oba roditelja putovala u svemir. No, 1980. godine, nakon 16 godina braka, Tereškova i Nikolajev su se razveli.

Kasnije se udala za Yulija Shaposhnikova, kirurga kojeg je upoznala tijekom liječničkih pregleda kako bi se ponovno kvalificirala za kozmonauta. Ostali su u braku do Shaposhnikovljeve smrti, 1999. godine.

Tereškova je uz visoka odličja diplomirala na Vojnoj zračnoj akademiji Žukovskog 1969. godine. Postala je istaknuti član Komunističke partije i predstavljala je SSSR na brojnim međunarodnim događajima, uključujući konferenciju Ujedinjenih naroda za Međunarodnu godinu žena 1975. godine.

Bila je na čelu Sovjetskog odbora za žene u razdoblju od 1968 do 1987. godine, njezina slika bila je na poštanskim markama, a jedan od kratera na Mjesecu nazvan je po njoj.

Odlikovana je Redom Lenjina, medaljom Zlatna zvijezda i naslovom heroja Sovjetskog Saveza, kao i mnogim drugim međunarodnim nagradama i priznanjima.

Godine 1997. se umirovila, ali i dalje izraženih ambicija.

Kada ju je Vladimir Putin 2007. godine pozvao na proslavu njezina 70. rođendana izjavila je: “Da imam novca, više od svega željela bih letjeti na Mars. Premda jednosmjerno.”

Godine 2015. svemirska letjelica Vostok 6, u kojoj je letjela u svemir, bila je izložena kao dio izložbe u Muzeju znanosti u Londonu pod nazivom “Cosmonauts: Birth of the Space Age.”. Tereškova je prisustvovala otvorenju izložbe i s velikom ljubavlju je održala govor o svojoj letjelici nazvavši je “moja ljubav” i “moj najbolji i najljepši prijatelj – moj najbolji i najljepši čovjek”.

Do danas je ostala najmlađa žena koja se otisnula u svemir (u dobi od 26 godina) te jedina žena koja je odletjela u svemir samostalnom misijom. Izjavila je da se nikada više ne bi vratila u svemir, ali do danas je ostala aktivna u promicanju svemirskog obrazovanja i kulture.

Politički je aktivna i prije i nakon raspada Sovjetskog Saveza, a trenutno služi kao članica ruske Državne dume koja predstavlja stranku Jedinstvena Rusija.

Foto: RIA Novosti archive, image #726670 / Wikimedia