Vedrana Likan: Mentorstvo je uobičajeni model aktivnog rada na razvoju karijere diljem svijeta

Razgovarala: Božena Matijević

Fotografija : Sanjin Strukić/PIXSELL

Nekretnine, privlačenje stranih investitora, razvoj tržišta i održivog gospodarstva, žensko liderstvo… Sve to veže se uz direktoricu globalne vodeće konzultantske tvrtke Colliers Vedranu Likan koja je u proteklih 10-ak bila i prva potpredsjednica Američke gospodarske komore, osnivačica i čelnica Savjeta za zelenu gradnju te predsjednica Britanske poslovne komore u Hrvatskoj. Ne iznenađuje stoga što je 2012. proglašena “Ženom godine”, nakon čega je osmislila projekt “21 put prema uspjehu”, kao i LeaderSHE konferenciju. Sve to i više je nego dovoljan razlog da u projektu Večernjeg lista i časopisa Zaposlena “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” jedna od mentorica bude upravo i Vedrana Likan. A na pitanje – kako bi ona definirala mentorstvo, uvodno uzvraća:

–­ Svaka faza profesionalnog razvoja iziskuje svojevrsnu podršku kako bismo brže, efikasnije i uspješnije zakoračili na novu stepenicu, svladali neku izazovnu situaciju ili odabrali novi smjer svog profesionalnog razvoja i napredovanja. Ta podrška može doći iz raznih izvora – čitanjem, treningom, meditacijom, razgovorom s bliskim osobama ili pak radom s mentorom. Jedno ne isključuje drugo ili treće, već često sprega više faktora čini onu razliku koja nam je u tom životnom ili karijernom trenutku potrebna. Tako otprilike vidim mentorstvo – kao jedan od alata koji nam pomaže da bolje osvijestimo izazov koji nam u danom trenutku možda predstavlja prepreku, a koji u radu s mentorom može biti prepoznat upravo kao poticaj ili čak poslužiti kao odskočna daska za neko veće, bolje i više ispunjavajuće profesionalno ostvarenje.

Biste li vi bili tako uspješni u svojoj karijeri da niste uz sebe imali i iskusnije mentorice?

Sigurno su ključnu ulogu i u mom profesionalnom razvoju imale vrhunske žene koje možda nisu uvijek imale formalno tu titulu, odnosno nisu znale da ih doživljavam svojim mentoricama. Mentorstvo je uobičajeni model aktivnog rada na razvoju karijere diljem svijeta. Kod nas projekti poput ovoga, ili pak aktivno i sustavno promicanje mentorstva u časopisu “Zaposlena” tijekom nekoliko proteklih godina, sve više dovodi mentorstvo kao alat profesionalnog razvoja u prvi plan. Proteklih godina možda smo bili skloni one koje bi danas nazivali mentorima, zvati uzorima, i neformalno pronalaziti načine da od njih dobijemo odgovore na niz svojih dilema i pitanja.

Na čemu tim mentoricama možete biti posebno zahvalni, što su vas naučile, kako su vam pomogle?

Neke od mojih ključnih prekretnica i skokova u karijeri mogu zahvaliti upravo ženama koje sam tada pitala za podršku i savjet. Ovdje želim naglasiti riječ – pitala, jer po prirodi nama ženama teško je pitati za pomoć. Djelujemo si tada slabije i ranjivije, a već smo same po sebi u tim situacijama nesigurne ili čak slomljene. Stoga jedna od zahvala mojim mentoricama ide i za to što su na mene djelovale tako da s povjerenjem pokažem i artikuliram da je nešto u tom trenutku za mene izazov te da ga ne znam ili ne mogu sama riješiti. Mentorice bi vidjele moje dileme i izazove nekim drugim očima, već bi imale slično iskustvo i rješenje se za njih činilo dostižnim i jednostavnim. I to je upravo utjecalo na moj osjećaj sigurnosti i pomoglo mi da opet shvatim da svaki izazov ima stotine mogućih rješenja koji su samo u trenutku nedoumice i nesigurnosti prostom oku nevidljivi.

Sjećate li se nekog savjeta koji vam se urezao u pamćenje zato što je bio zaista presudan za vašu karijeru te za vas od iznimne važnosti i koristi?

Mentorica i moj veliki uzor na početku karijere u Colliersu bila je upravo osnivačica Colliersa za Jugoistočnu Europu. Sjećam se jednog razgovora s njom u Sofiji za večerom kada me pitala što smatram da bi moglo biti ključno za moj uspjeh u Colliersu. Imala sam odavno spreman odgovor i bila sam sigurna da ključ leži u tome da upišem magisterij iz financija. Dapače, smatrala sam da je to što nemam takvo formalno obrazovanje moj najveći nedostatak i da je presudno za moj uspjeh. Posvećivala sam toj ideji puno vremena i sama sebe kočila na mnogim područjima iz uvjerenja da mi upravo to nedostaje. Vođena serijom njezinih ciljanih pitanja, došla sam do spoznaje da, ne samo da u toj životnoj i karijernoj fazi nije imalo smisla posvetiti vrijeme magisteriju, a kamoli magisteriju iz financija, već da je puno smislenije ulagati u jačanje mojih snažnih strana, prednosti i znanja koja sam već imala, a koja su tada, kao uostalom i sada, ključna za moj posao. Od tog razgovora, kao i dandanas, imam vrhunske financijaše oko sebe kojima je upravo to poziv, ljubav i strast. Ipak, desetak godina poslije zadovoljila sam svoju potrebu za potvrdom o baratanju financijama završivši M&A program na NY Institute of Finance i na EMBA. No zahvaljujući svojoj mentorici, umjesto da sam tada utrošila energiju i vrijeme na nešto u čemu nikada ne bi bila vrhunska, još više sam zavoljela svoje dobre strane i radim na tome da ih učinim još jačima.

Postoje li razlike između muškog i ženskog mentorstva, te koje su to razlike?

Osim mentorica, imala sam tijekom svoje karijere nekoliko mentora. Moj rad s njima bio je drukčiji utoliko što je bio jako orijentiran na cilj, a ne toliko na proces i put kojim do njega dolazimo. Ne smatram to pogrešnim jer za neka postignuća upravo vrijeme i pravi trenuci predstavljaju ključnu komponentu. Ipak, osobno više naginjem procesnom pristupu jer zadatak mentorstva jest otključati potencijal kod onoga koga mentorirate, pomoći mu da dokuči odgovore sam, da osjeća da se kroz taj proces razvija, da prepozna uzročno-posljedične odnose kako bi zaključke tog mentorskog procesa mogao poslije primijeniti u životu. Kao što je moja mentorica u prethodnoj priči mogla jednostavno reći – nemoj ići na magisterij iz financija, to ti ne treba i ne leži ti, ona je umjesto toga serijom pitanja mene samu dovela do tog jednostavnog i jednoznačnog odgovora. Ali tim mi je procesom pomogla da spoznam čitav niz drugih, možda i bitnijih stvari. I uostalom na taj način ostavila sjećanje na iskustvo i propitivanje koje je za mene i životno i profesionalno trajno primjenjivo.

U današnje vrijeme, kada je sve u znaku natjecateljskog duha, jesu li žene spremne jedna drugoj pomoći, pružiti podršku, dati savjet…?

U današnjem poslovnom svijetu i muškarci i žene koji stabilno drže vodeće pozicije zasigurno su na svojem putu primili ruku podrške ili im je netko pridržao ljestve po kojima su se penjali. I to se pamti. A u ljudskoj je prirodi da želimo znanje i iskustvo prenijeti dalje, da želimo vratiti društvu, da se želimo, barem indirektno, odužiti za ono dobro što je nama dano. Pozicija moći nosi veliku odgovornost. A dio te odgovornosti je na tome da podižemo okruženje iz kojeg smo i sami izrasli. I zato je moj iskustveni odgovor na vaše pitanje – apsolutno da, žene su spremne podržati jedna drugu. Ovaj program to najbolje dokazuje.