Tena Štivičić: Mačići, i zašto su opasni
Filozofija koju ovaj mačić propagira, svedemo li je na najjednostavnije, tvrdi da je nekad, kad su muškarci bili kraljevi, a žene njihove sluškinje, bilo bolje. Tada se znalo što je što i tko je tko i svijet nije bio tako iščašen kao danas. Mjera boljega, tj. današnjega gorega, stopa je suicida među muškarcima.
Piše: Tena Štivičić
Vuče me da skočim odmah ne samo na kraj ove teme koju nisam ni započela, nego na post festum, epiloški zaključak o tome kako bi trebalo spaliti TikTok, a i druge slične platforme. Možda mislite da je to zato što sam preko Pinteresta dospjela na TikTok, onda na sumnjivu web-stranicu na kojoj sam, za dvadeset funti, kupila maskaru koja mi je trebala transformirati trepavice u nešto slično partvišima, ali koja nikad nije stigla te sam kasnije, pomnijom internetskom pretragom, ustanovila da je riječ o prevari. Ne zato.
Nego zbog Andrewa Tatea.
Znate tko je Andrew Tate? Britanski kikbokserski prvak i internetski poduzetnik, samozvani trilijunaš, zvijezda TikToka i raznih drugih digitalnih platformi, neka vrsta gurua i life coacha mnogim muškarcima, utemeljitelj internetskog fakulteta (sic) Hustler, a trenutno zatvorenik jedne rumunjske kazneno-popravne ustanove u očekivanju suđenja pod optužbama za trgovinu ljudima i silovanje. Ukratko.
Na prvi pogled djeluje komično, ako ga malo, što se kaže, zaguglate. Jedna od onih fizionomija koja bi se izgubila u bezličnosti da nije napadnog stila i od nje bi ostale samo klempave uši. Fura onaj neki nauljeni, nabildani, tetovirani mačo imidž. Obrijana glava, bradica, naočale a là Michael Corleone, skupa odjeća iz one pidžamaste podvrste jako skupe odjeće.
Takav mišićav i osunčan promovira stil života pun sportskih automobila, lijepih žena, love, ali i zdravlja, stil koji svaki muškarac može ostvariti vodeći se njegovom filozofijom. Podrobnije savjete prodaje na tom svom internetskom ‘fakultetu’, za koji se plaća mjesečna školarina, a što mu je jedan od, ponešto diskutabilnih, izvora prihoda.
Kad progovori jasno je da nije prepametan. Knjiga se baš u životu načitao nije, ali je nekako umišljeno, pompozno spretan u izbacivanju budalastih misli na način koji normalnu, razumnu logiku zatječe nespremnom. Njegove mudrosti odnose se na obučavanje muškaraca da žive sretniji, potpuniji, svrhovitiji život.
Što ima loše u tome, pitat će se možda neki od vas, koji nisu žene. Zar ne želimo da svi ljudi na svijetu, svih spolova i rodova budu sretni, ispunjeni i svrhoviti? Jasno da želimo, ali za razliku od feminizma koji viši stupanj zadovoljstva na svijetu nastoji postići poticanjem ravnopravnih pozicija i jednakopravne podjele i obaveza i dobiti, zašto te tako popularne, zamamne metode koje izvlače muškarce iz ponora depresije i besmisla moraju počivati na dezavuiranju ženskih sloboda?
Jer filozofija koju ovaj mali mačo (u daljnjem tekstu Mačić) propagira, svedemo li je na najjednostavnije, tvrdi da je nekad, kad su muškarci bili kraljevi, a žene njihove sluškinje, bilo bolje. Tada se znalo što je što i tko je tko i svijet nije bio tako iščašen kao danas. Mjera boljega, tj. današnjega gorega, stopa je suicida među muškarcima.
Nadalje filozofija se promptno obračunava s onim nevjernim Tomom koji se pita, a što na to žene? I žene, tvrde Mačići, (glavni i krug njegovih sljedbenika i suradnika) također vole takvu podjelu. Pošto su vječito okruženi s više žena odjednom (jer je uspješnom, virilnom Mačiću imati harem na brizi mačji kašalj), znaju da su najsretnije one koje žive u modelu jasno podijeljenih uloga.
U takvom svijetu šamaranje, silovanje, a ako ste tome naklonjeni, i davljenje tijekom seksa, nije osobit prijestup jer žene pripadaju muškarcima. Nije sasvim jasno zašto dolazi do šamaranja i silovanja jer bi, prema njegovim navodima, korektno istrenirane žene trebale bezpogovorno i s radošću ispunjavati svaku želju svog muškarca, ali možda se nisam dovoljno udubila u sve nijanse postulata.
Dapače, to kako on shvaća pristanak, a što je u neskladu sa zakonskim shvaćanjem, jedan je od razloga što svoj glamurozni život živi u Rumunjskoj. Tamo su, tvrdi, zakoni koji reguliraju silovanje manje striktni. S obzirom na to da se u Britaniji podiže optužnica tek za svaki stoti prijavljeni slučaj silovanja, moramo se stvarno zapitati kako izgleda manje strogi sustav, ali činjenica da sad sjedi u rumunjskom zatvoru svakako je divan ironični obrat.
Njegovom je uhićenju kumovala, ni manje ni više, Greta Thunberg u jednom od najelegantnijih šah-matova u povijesti Twittera. Mačizam se, kao etos, često kosi s brigom za okoliš. Pa se kao ponosni potkopavač svijesti o okolišu Mačić hvalio Greti svojom ergelom automobila i njihovim visokim emisijama i nehotice odao svoju lokaciju, što je pomoglo rumunjskoj policiji da ga nađe, ili barem tako ide legenda.
On, naravno, poriče optužbe i deklarira se žrtvom zavjere liberalnih medija. Tako nadrapaju ti koji svijetom šire istinu. Isus svojevrsni, malo je reći. Ne znamo trenutno što će mu dokazati. Nešto valjda hoće jer se tim svojim umišljenim stavom hvalisao i ostavljao na sve strane digitalni otisak o davljenju žena, šamaranju, posjedovanju, omalovažavanju, groomingu za rad u industriji web-camova i slično. I možda će to biti njegov kraj. Ima nešto jadno u njemu što naprosto traži neki glupi, jadan kraj.
Ali znate što? Video-klipove tog Mačića, s tupim očima i velikim mišićima koji izjavljuje da bi se mnogo toga na svijetu dalo riješiti kad bi više muškaraca hodalo po kući s isukanim mačevima (pravim, ne simboličnim ) gledalo je do sada 12.7 milijardi ljudi! Muškarci pohađanje njegovih radionica plaćaju po pet tisuća dolara. Navodno je za njega čuo svaki roditelj sa sinom tinejdžerom u Velikoj Britaniji, jer upravo je to skupina kod koje je najpopularniji. Nastavnici u britanskim školama počeli su dobivati upute kako unutar školskog sustava ‘hendlati’ ovaj fenomen i kakvu protutežu škola može pružiti.
Možda možemo biti velikodušni i reći da mizoginija nije prvo što mlade muškarce privlači ovoj filozofiji. Perspektiva puna luksuza, bogatstva i onoga na što su muškarci u patrijarhatu najslabiji, statusa, vjerojatno je ono na što se navuku. Ali što je status ako ne podrazumijeva polugole, napaljene, submisivne žene? Što je status ako ne podrazumijeva određenu slobodu u primjeni sile? Njegov nasilni, neskriveno i ponosno degradirajući odnos prema ženama uvlači se u main stream dijalektiku među tinejdžerima i to je fenomen koji itekako prelazi granice britanskog otoka.
Svako dijete s ‘pametnim telefonom’, što se u ovom slučaju čini kao posebno ciničan termin, doslovno je jedan stupanj odvojeno od svijeta Andrewa Tatea. Što me vraća na početak ovog teksta.
