Mirsada Kudrić: Žene znatno teže ističu svoje jake strane, postignuća i rezultate

Razgovarala: Jolanda Rak-Šajn

Fotografija: Patrik Macek/PIXSELL

Odgovornost, inicijativa, odlučnost, otvorenost, povjerenje, pouzdanost, pravednost, samo su neke od vrijednosti na kojima počiva poslovanje tvrtke Bosch, vodećeg svjetskog dobavljača tehnologija i usluga.

No sve to, kao i zavidno znanje i ljubav prema poslu unutar kompanije, u kojoj je napredovala  od logistike preko kontrolinga, financija, administracije i ljudskih resursa do glavne rukovodeće pozicije, krasi i Mirsadu Kudrić, Boschovu generalnu direktoricu za Hrvatsku, Sloveniju i tržište Bosne i Hercegovine. Nije stoga čudno što je i Boschova menadžerica te zamjenica predsjednika uprave Njemačko-hrvatske industrijske i gospodarske komore (AHK), koja se može pohvaliti diplomama Pomorskog fakulteta u Rijeci te Visoke poslovne škole Libertas i ZŠEM-a, jedna od mentorica u projektu “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” Večernjeg lista i časopisa Zaposlena.

Je li vaš put do uspjeha bio težak? Jeste li vi imali mentora ili mentoricu?

Smatram da moj put do uspjeha i njegova težina spadaju u kategoriju standardnih puteva žena koje pokušavaju objediniti i uskladiti karijeru, obitelj i majčinstvo. Nisam nikada imala formalnog mentora ili mentoricu. Uvijek sam bila okružena određenim brojem kolega i kolegica koje iznimno cijenim zbog njihovih profesionalnih standarda i rezultata. To su ljudi od povjerenja i, kad god je potrebno, pitam ih za mišljenje, pomoć ili razmjenu ideja. Mogli bismo ih nazvati mojim “neslužbenim mentorima”. Svaka osoba ima neke svoje kvalitete i jake strane. Pokušavam iskoristiti svaku priliku za učenje, pa i od ljudi koji me okružuju i s kojima surađujem. Primjerice, od mlađih kolega pokušavam naučiti više o nekim digitalnim vještinama, od izvanrednih kolega u prodaji rado preuzmem neku dobru prodajnu tehniku… Prilike za učenje su neograničene, samo ako malo pobliže pratite ljude koji vas okružuju i ako znate prepoznati njihove jake strane. Sva ta znanja i iskustva koristim svakodnevno u poslu, kad god mi se pruži prilika.

Koje su kvalitete koje odlikuju dobrog mentora ili mentoricu? Koliko su važni razmjena iskustava i mentorstvo među ženama?

Dobar mentor ponajprije treba znati dobro slušati i biti siguran da je na ispravan način shvatio sadržaj izrečenog. Bogato iskustvo na svim poljima zasigurno je isto jedna od odlika dobrog mentora. Smatram da je mentorstvo među ženama iznimno bitno. Da sam u nekoj mlađoj dobi imala dobru mentoricu, posebno kad je riječ o balansiranju privatnog i poslovnog, sigurno bih se puno rjeđe osjećala kao “potpuni promašaj”. O nekim stvarima ne možete ili puno teže razgovarate s muškim mentorom jer su naprosto perspektive potpuno različite. Ponekad već sama činjenica da možete otvoreno i povjerljivo razgovarati o vrlo osjetljivim temama s nekim tko je možda prošao vaš put ima iznimnu vrijednost.

Kakav pristup ćete vi primjenjivati prema svojim štićenicama, odnosno mentijkama? Što od njih očekujete? Kako ćete ih motivirati i što tražite od njih?

Dosad nisam bila mentorica u tom projektu, ali o tome sam puno čitala tako da je to došlo u pravi trenutak. Radoznala sam koga ću dobiti za mentoriranje. Spremna sam biti podrška i prenijeti svoje poslovno iskustvo. Svakako ću se potruditi da obje izađemo bogatije iz tog novog poznanstva.

Mislite li da je  premalo žena na visokim funkcijama unutar kompanija? Imaju li iste prilike kao muški kolege?

Ne mislim, već to statistike i brojke pokazuju. I te su brojke, nažalost, poražavajuće, pogledajte, primjerice, samo sastav naše Vlade i Sabora. Dalje od toga ne moramo ići. Nažalost, i globalno slika ne izgleda puno bolje, osim nekih rijetkih izuzetaka. Imaju li žene iste prilike? Rado bih preformulirala pitanje i postavila ga ovako: imaju li žene iste prilike kao muški kolege i koriste li te prilike na zadovoljavajući način? Smatram da žene nemaju iste prilike kao muški kolege, velikim dijelom i zbog predrasuda i neopravdanih strahova nadređenih, kao što su, primjerice, upitna spremnost na putovanja, rodiljski, bolovanja zbog bolesti djece… to je jedan aspekt. Moje iskustvo je da, kada žene i dobiju priliku, puno teže donose odluku o prihvaćanju prilike, upravo zbog straha da neće sva ta područja uspjeti uspješno uskladiti. Stoga je iznimno bitna podrška obitelji, poslodavca, zakonodavca i cijele zajednice, a sve kako bi taj muško-ženski omjer na visokim pozicijama postao izjednačen. Bojim se da smo još daleko od toga i upravo su zato ovakvi programi iznimno bitni.

Svojedobno ste izjavili da ženama nedostaje samopromocije. Je li to prepreka u napredovanju?

Ova izjava također je temeljena na osobnom iskustvu. Ono što kontinuirano opažam jest da mi žene puno teže ističemo neke svoje jake strane, postignuća, rezultate… S druge strane, vidim da muški kolege puno lakše artikuliraju neku svoju takozvanu “samopromociju”. To zasigurno ne pomaže ženama koje žele napredovati i graditi karijeru.

Što biste savjetovali mladim ženama koje žele uspjeti u poslu?

Mogu samo ponoviti neke univerzalne savjete koji su se meni pokazali od koristi: budite autentični, brusite svoje jake strane, prihvatite svu pomoć koja vam se nudi, umrežite se i, najbitnije, iskoristite svaku priliku za učenje.