Odgovori se u mentorstvu – ne serviraju, do njih svatko sam treba doći

Direktorica firme Raverus Sanela Rasinec mentorica je u zajedničkom projektu Večernjeg lista i časopisa Zaposlena

Razgovarala: Božena Matijević
Fotografija: Privatna arhiva

“Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” zajednički je projekt Večernjeg lista i časopisa Zaposlena koji se nastavlja i ove godine, a sad će u njemu po prvi put, i to kao mentorica, sudjelovati direktorica firme Raverus – Sanela Rasinec.

Iako ste mentorica, i za vas je ovaj projekt nešto novo. Pa, imate li i vi određenu tremu?

Naravno! Ovo je prilika da nekome pomognem u postizanju ciljeva, da nekome dam vjetar u leđa, a ne znam hoću li u tome uspjeti, hoću li se moći poistovjetiti, hoću li davati dobre savjete, hoću li imati vremena, kakav ćemo odnos izgraditi. Nije da mi je mentorstvo ustvari strano. Kada se bolje razmisli, svi smo na neki način svakodnevno mentori. Susrećemo se s mentorstvom na poslu podučavajući nove zaposlenike, susrećemo se s mentorstvom i privatno, kroz odgoj djece. Ali ovaj put ću prvi put biti nekome “imenovana” mentorica i stvarno se nadam da sam dorasla zadatku te da ću mentorirati nekog s kime ću razviti dobar poslovni i prijateljski odnos.

A zašto ste se uopće odlučili sudjelovati u ovom projektu?

Kao prvo, zbog iskrenog zadovoljstva u pomaganju drugima i određenog osjećaja osobnog postignuća. Povrh toga, smatram da ću kroz mentorstvo na neki način odati priznanje onima koji su meni pomogli u mojoj karijeri, od profesora, kolega, prijatelja, obitelji, sve do mojih mentorica kojima se iskreno divim i čijih se savjeta svakodnevno sjetim. Kao drugo, zbog networkinga koji mi, priznajem, nije jača strana, a poslovno se želim “doraditi” u tom dijelu. Ovaj će mi način networkinga odgovarati jer ću se naći u društvu sjajnih ljudi – drugih mentorica i poduzetnica koje su sve otvorenog srca i uma i nitko od njih nema nekih skrivenih motiva. Sve smo tu da pomognemo i razmijenimo iskustva i ne čekamo priliku da otvorimo svoj “sales pitch” kao što je, primjerice, slučaj na networkingu nakon konferencija.

Zašto je mentorstvo neprocjenjiv dar koji jedna žena može darovati drugoj?

Imati siguran prostor i nekog s kim ćeš podijeliti svoje misli i ideje bez straha od osude te dobiti potvrdu od nekoga s više iskustva i kome vjeruješ samo je po sebi neprocjenjivo. Dvaput sam u svojoj karijeri imala mentora. Jednom tek na početku svoje karijere i sad relativno nedavno. I mogu odgovorno ustvrditi da je mentorstvo najbolji i najefikasniji način osobnog i profesionalnog razvoja i da ga ni približno ne mogu zamijeniti grupne edukacije, treninzi ili samostalna nastojanja. Ne kažem da bismo trebali odustati od tih načina profesionalnog razvoja, i oni imaju svoje kvalitete, ali mentorstvo ima tu prednost što je “jedan na jedan” i što jednostavno moraš biti potpuno uključen u proces jer si ustvari ti taj koji dolazi do odgovora, ne serviraju ti se. Kroz svoj put poduzetništva, imati mentora, pouzdanu osobu od povjerenja koja je sve to i sama prošla, čini veliku razliku. Jednostavno, dobivanje drugačije perspektive i poticanje da sami pronađete rješenje problema daje osjećaj i olakšanja i snage.

Postoje li u mentorstvu i neke zamke kojih se treba čuvati?

Za mene postoji jedna velika zamka, a to je da se iz uloge mentorice ne pretvorim u ulogu spasitelja. Toga se najviše trebam čuvati jer sam sklona u potpunosti prebaciti na sebe rješavanje i svojih i tuđih problema. To me nepotrebno iscrpi, a druga strana dobije samo riješeni problem, ne i znanje kako u budućnosti riješiti isti ili sličan problem, što je u stvari cijela ideja mentorstva. Mislim da ću se dosta boriti s osnovnom postavkom mentorstva – da češće postavljam pitanja i navodim na odgovor i da se odupirem serviranju gotovih rješenja.

Pa, da bi netko mogao postati mentorica, kakva to osoba treba biti?

Mentor, očito, mora imati relevantnu pozadinu. Iako sam jedina u regiji certificirana za praktičnu primjenu provođenja mjera sprečavanja pranja novca i savjetničke poslove, mislim da za ovaj projekt mentorstva tu ekspertizu neću moći iskoristiti. Ono što će sigurno biti relevantno jest iskustvo u izgradnji stabilne tvrtke koja danas broji gotovo četiri tisuće klijenata. Tu ću sigurno imati hrpu korisnih savjeta i moći ću podijeliti iskustvo što sam ja učinila u kojoj prilici i što je kod mene uspjelo ili neslavno propalo. Bilo da se radi o automatizaciji poslovnih procesa, marketingu, financijama, menadžmentu, leadershipu, zapošljavanju, usklađivanju s propisima. Za svaki dio poslovanja mogu reći “been there, done that”. Za mentora je također jako važno koliko je spreman svoju stručnost i iskustvo podijeliti. Mentori bi trebali davati savjete ne zato što se vole čuti kako govore, već zato što iskreno žele da drugi imaju koristi od iskustava koje su oni stekli tijekom svoje karijere.

A koje osobine trebaju krasiti mlade žene da bi njihovo mentoriranje postiglo rezultate te mentoricama pokazalo da se uloženi trud i isplatio?

Poštenje, iskrenost, odanost, nepokolebljivost… Uglavnom to, iskrenost, otvorenost za nove ideje i nepokolebljivost uglavnom su vrline koje bi dobro došle u mentorskom odnosu. Međutim, izdvojila bih otvorenu i neposrednu komunikaciju kao nešto što će cijeli odnos osuditi na uspjeh ili propast. Povratna informacija, primjena ili bar pokušaj primjene “naučenog”, praćenje napretka – to je nešto što će mi sigurno pokazati da se uloženi trud isplatio.