Sadržaj portala

Stoik

Moj prijatelj je i inače moderan muškarac. Osvješten, socijalno osjetljiv. Feminist. Uključuje se stalno u humanitarne akcije, podržava kampanje, započinje incijative. Nije ga strah, svako malo pred kamerama zagovara nečija prava. Kuha.

Piše: Tena Štivičić

  

‘Kako se piše u karanteni, s djecom i neprekidnim kućanskim poslovima?’, vapim prijatelju piscu. ‘Znam. Užas. Ja jedino pišem po noći. Po danu je nemoguće za sve nas koji smo inače u izolaciji. Koja obično podrazumijeva mir i tišinu.’

On tvrdi, što sam čula s nekoliko strana, da se u izolaciji, ako si u onom tipu koji podrazumijeva malu djecu, mora napraviti točan raspored, po mogućnosti zakvačiti ga na frižider. Kad se što radi, tko radi to što se radi, tko je za što odgovoran i slično. Ako nema rasporeda ili ako ga se ne držiš, djeca uvedu anarhiju i brzo nakon toga siđu s uma, a partneri noću, kad ne mogu spavati, fantaziraju o rastavi.

Moj prijatelj je i inače moderan muškarac. Osvješten, socijalno osjetljiv. Feminist. Uključuje se stalno u humanitarne akcije, podržava kampanje, započinje incijative. Nije ga strah, svako malo pred kamerama zagovara nečija prava. Kuha. Živi u kući koju je naslijedio od bake sa ženom i dvoje djece. Njegova žena je rekla, veća kuća, veća briga. On je rekao, veća kuća, više mogućnosti. Ona je rekla, tko će brinuti o vrtu? On je rekao, to malo vrta? Ja ću! Takav je on. Ništa nije problem. On zapravo ima jako pozitivan stav u životu. Ne gunđa puno, ne kinji, optimističan je. Za rođendan joj uvijek kupi neki lijep i osmišljen dar i, ako ima , novu Slavenku Drakulić.

Čim je zatrudnila, odmah su uzeli bedinericu. A sad, u ovim suludim okolnostima, dijele teret života u karanteni s dvoje male djece.

‘Cijeli dan se ima što raditi’, kaže on. ‘Ja malo dulje spavam jer radim po noći. Ona je s djecom ujutro kad su najsvježija za online školu i te stvari. Nekako to ima smisla jer ona ima iskustva s predavanjem. Ja se brzo iznerviram, za mir u kući je bolje da to ona. Onda ja ustanem, pa dok djeca rješavaju neke zadatke, mi ponešto po kući. Ona razvrsta veš, ja ga stavim u mašinu. Poslije ona objesi i spegla. Ja namjestim krevet, ona oriba wc. Ja odem u nabavku, dok ona s djecom neke kreativne igre, kolaž od suhe tjestenine, plastelin, glinamol. Ona zapravo, s obzirom na to da sam ja kao kreativac u kući, ima puno veću maštu nego ja. Ja sam nešto nespretan s tim stvarima. Onda se ja vratim pa dok ja dezinficiram ključeve i kartice, onda prepere namirnice i posloži. Onda ručamo. Ja stvarno volim kuhati i tu mogu biti baš kreativan. I nekako mislim da su to iste bitne obiteljske uspomene, oko stola sa dobrom hranom. Uvijek kad dođu gosti ja kuham. Pašticadu po bakinom receptu, zeca u pacu, ribu u soli, sufle od sira. One obične stvari, svakodnevne, pohano, sarmu, punjene paprike, to jednostavno, to više ona, a ja više ove kompleksne. I posebna specijalnost je moja francuska. Ona oguli, nasjecka mrkvu, krumpir, krastavce, dok ja miješam moj posebni sos od majoneze po mom tajnom receptu.

E, poslije podne ona drži studentima online nastavu i tada ja preuzmem djecu. A to kako se ona spremi za nastavu u pet minuta! Meni bi trebalo tri dana! Vi žene ste zmajevi. Ali to vrijeme s djecom mi je dragocjeno. Ponekad mi je drago da se dogodila karantena da mi je dano ovo vrijeme s djecom . Uglavnom, kad sam ja s njima gledamo filmove. Kažu psiholozi da je jako bitno da djeca ne gledaju televiziju sama nego da imaju koga pitati kad im nešto nije jasno. Kad ona završi nastavu, onda me malo odmijeni jer od tih dječjih sadržaja isto možeš poluditi. Poslije večere ih ja često vodim na spavanje i čitam im dok ona na brzinu sredi kuhinju, pospremi igračke, izvede psa u šetnju, poplaća račune i malo gugla neke aktivnosti za djecu u karanteni. Prođe dan dok kažeš keks, oboje padamo s nogu.

Ali trudimo se stvarno da nađemo malo vremena za sebe. Psiholozi isto kažu da je strašno bitno da nađeš barem malo vremena za sebe, da je to kao neka mentalna higijena koja ti čuva zdravlje. Ja igram s prijateljem šah, online. Dogovorili smo se, maksimalno tri poteza dnevno. Nisam dugo igrao šah i potpuno sam zaboravio koliko je to sofisticarana igra. Nekad mi prođe sat vremena da smislim potez.

Ona je uvijek najbolje punila baterije u prirodi. Tako da kad uhvati malo vremena za sebe, provede ga u vrtu. Pljevi, šiša živicu, pomete, kaže da joj dođe kao meditacija. I tako. Nije lako, ali moglo bi biti puno teže. Nema se puno vremena za razmišljanje osim, eto, po noći. Ponekad uhvati zamor i depra, ali uglavnom mi se čini da smo se baš dobro snašli i da nam je ovo skoro pa dobrodošao ispit, da preispitamo kakvi smo kao obitelj, a, u krajnjoj liniji, kakvi smo i kao društvo. ‘

Sreća kad imaš takav žilavi karakter i pozitivan stav. Pomislim, i ja bih trebala više kao on, da sam nekako više stoik.