Sadržaj portala

Snježana Prijić-Samaržija: Na riječkom sveučilištu smo probili stakleni strop

Razgovarala: Ana Gruden

Fotografija: Nel Pavletić i Goran Kovačić/Pixsell

S rektoricom riječkog sveučilišta razgovarali smo o njezinom radu, rodnoj ravnopravnosti, aktivnostima sveučilišta, ali i o tome kako u njihovom Senatu ima više žena nego muškaraca

Snježana Prijić Samaržija druga je žena na čelu riječkoga sveučilišta. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, magistrirala na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovala je i u dva međunarodna poslijedoktorska znanstveno-istraživačka projekta. Od 1997. godine radi na Filozofskom fakultetu u Rijeci na radnim mjestima od docentice do redovne profesorice u trajnom zvanju. Od 2008. prorektorica je za studije i studente, a ujedno od 2013. godine direktorica Centra za napredne studije za Jugoistočnu Europu sa sjedištem u Rijeci.

Od početka njezinog mandata u koji je ušla s programom „Otvoreno Sveučilište za otvoreni svijet“ prošlo je dvije godine. U te se dvije godine riječko sveučilište internacionaliziralo, radi se mnogo na doprinosu zajednici te modernizaciji ljudskih resursa i politici upravljanja ljudskim potencijalima.

Kako komentirate sporazum Hrvatske sa CERN-om? Čini mi se da je to važna vijest koja je prošla „ispod radara“.

Upravo u kontekstu internacionalizacije znanosti, to je iznimno važan događaj. Izostanak komentara je vjerojatno posljednica ili nerazumijevanja ili namjernog ignoriranja činjenice otvaranja znanosti. CERN je i nastao kao rezultat potrebe za znanstvenim umrežavanjem. Biti dio te priče znači razumjeti važnost internacionalne kolaboracije i prepoznatljivosti. S obzirom na to da dvije sastavnice riječkog sveučilišta sudjeluju u priči o CERN-u – Odjel za fiziku i Centar za mikro i nano tehnologiju – itekako smo svjesni da kao priduženi član ove institucije za nuklearna istraživanja imamo neusporedivo veće mogućnosti za napredna istraživanja i edukaciju studenata.

Krenuli ste u mandat s programom „Otvoreno Sveučilište za otvoreni svijet“. Jeste li zadovoljni postignutim u ove dvije godine?

Poperova ideja otvorenog društva kao okvira za stvaranje tolerantnog, inkluzivnog, kolaborativnog i participativnog okruženja bila mi je glavna vodilja. Otvorenost se ovdje odnosi na razvijanje internacionalne dimenzije obrazovanja i znanosti. Ne radi se samo o mobilnosti studenata i istraživača, o cirkulaciji mozgova i internacionalnim znanstvenim projektima, pa čak ni samo o prilagodbi europskim kriterijima, politikama i praksama. Ulažemo puno energije i truda u uključivanje u međunarodne sveučilišne alijanse jer je plan da nakon 2020. postoji dvadesetak europskih sveučilišnih mreža, a mi želimo biti dio jedne od njih. Nadamo se da će upravo YUFE alijansa (Young University for the Future of Europe), čiji smo pridruženi član, biti ta mreža. Radi se o sjajnoj skupini devet sveučilišta, u kojoj su sveučilišta iz Maastrichta, Antwerpena,  Bremena, Rima, Madrida, Essexa, sveučilišta Eastern Finaland, Nicolaus Copenicus iz Poljske i riječko sveučilište. Uključeni smo u Berlinski proces, nastao na inicijativu Angele Merkel, koji podržavaju nacionalne akademije znanosti iz Njemačke, Austrije, Italije, Francuske, Velike Britanije i druge, a potiče integraciju znanstvenih institucija iz jugoistočne Europe u europske procese. Razvijamo i podržavamo koncept znanstvene diplomacije, prema kojem su znanstveno povezivanje i suradnja ključan element kultiviranja dobrih međunarodnih odnosa. Tako smo, primjerice, s Kraljevinom Norveškom, uz pomoć veleposlanstava u Oslu i Zagrebu, sklopili ugovor o osnivanju Centra za istraživanje mira i konflikata u partnerstvu s PRIO-m (The Peace Institute Research Oslo), kako bismo doprinijeli razrješavanju konkretnih – i živih i zamrznutih – društvenih i političkih konflikata. Ukratko, smatram da je Sveučilište u Rijeci postalo prepoznatljivo u Europi kao moderna i otvorena institucija koja postaje poželjan partner i sugovornik.

Drugi važan iskorak u našem dvogodišnjem radu je razvijanje Sveučilišta u skladu s konceptom sveučilišta treće generacije i pametne specijalizacije. Naglasak je na aktivnom doprinosu Sveučilišta lokalnoj i regionalnoj zajednici pametnom specijalizacijom na teme koje su naša komparativna prednost. To su teme društvenih inovacija i kulture jer Rijeka je Europska prijestolnica kulture u 2020. godini, a mi smo strateški partner. Nadalje, to je tema plavog sveučilišta, zbog naprednih interdisciplinarnih istraživanja i projekata vezanih uz more, osobito projekata u pomorstvu, turizmu, brodogradnji, građevini, biotehnologiji i zdravstvenom turizmu. Zatim, to je tema javnog zdravlja, koja ide u smjeru razvijanja zdravstvenog nadstandarda za građane, inovativnim smjerovima translacijskih istraživanja, ali i povezivanjem znanstvenih istraživanja, sporta i rekreacije.

Na početku i na kraju svega su naši studenti, pa ponosno nosimo titulu „Student Centered University”, koju nam je dodijelio European Student Union. Visoki studentski standard, dostupnost i kvaliteta obrazovanja, fleksibilnost na način da svaki student može birati individualni kurikulum uza stjecanje praktičnih kompetencija, prednosti su našeg Sveučilišta. Nadamo se da će i budući studenti prepoznati ovaj pristup.

Velikim iskorakom smatram i formiranje Međunarodnog znanstvenog savjeta, sastavljenog od vrhunskih znanstvenika s prestižnih sveučilišta diljem svijeta, koji nam pomažu u artikuliranju znanstvenih i obrazovnih prioriteta. Zatim, drugačiji smo i po tome što aktivno radimo s našim sveučilišnim Savjetom u koji smo uključili ljude poput Mladena Pejkovića, jednog od vodećih u Atlantic grupie, i Siniše Reljića, direktora jedne od najuspješnijih riječkih tvrtki, Navis Consulta. Važno je da znamo kako nas vide izvan akademske zajednice, pogotovo oni koji će biti poslodavci našim studentima.

Mnogi mediji su prenijeli vijest kako ste održali lekciju zagrebačkom sveučilištu o tome što znači autonomija.

Svi nastojimo biti što bolji u svojem poslu i ostvarivanju svoje misije.

Moje razumijevanje sveučilišne autonomije ne ide u smjeru elitističkog i nedodirljivog statusa akademskih institucija, nego u smjeru javne odgovornosti.

Velika autonomija za koju se zalažemo u znanstvenom istraživanju, financiranju, organizaciji, zapošljavanju i kreiranju studijskih programa povlači i veliku javnu odgovornost. Moramo biti dostupni i otvoreni za sva pitanja koja dolaze od onih zbog kojih postojimo i od onih koji nadziru naše rezultate. 

U časopisu Društvena istraživanja pod naslovom „Žene u znanosti: Stakleni strop“ objavili ste članak o istraživanju, provedenom 2009. godine, u suautorstvu s još dvoje kolega. No, pročitala sam da ste svojedobno odustali od te teme. Jeste li se predomislili?

Moja istraživanja u primijenjenoj etici uvijek su vezana uza ženske teme.  U jednom sam periodu bila fokusirana na temu staklenog stropa, odnosno podzastupljenosti žena na rukovodećim pozicijama, općenito i na sveučilištima. Istraživanje je pokazalo da žene doista participiraju u sustavu, ali i da ih, čim se približe vodećim pozicijama, zaustavlja nevidljiva barijera, nešto poput staklenog stropa. Dva su razloga zbog kojih sam najavila da se više neću baviti tom temom. Prvi je bio vezan uz činjenicu da stakleni strop uistinu nije najvažnije pitanje ženske ravnopravnosti, ali iz elitističkih je razloga postalo dominantno.

Daleko su mi važnije teme nasilja nad ženama, aktivnih predrasuda zbog kojih su mnoge žene u svijetu potlačene i ne mogu slobodno odlučivati o svojem životu i tijelu, ali i skrivene diskriminacije i nepovjerenja prema ženama.

Drugi je razlog činjenica da smo na Sveučilištu u Rijeci probili stakleni strop, trenutačno smo jedino sveučilište u Hrvatskoj i među rijetkima u Europi, koje u Senatu ima više žena nego muškaraca. Međutim, čini se da opet raste konzervativni pritisak na žene i da se one opet moraju boriti za izboreno. Mnogi prikazuju žene koje govore o staklenom stropu kao nositeljice individualne agende jer žele prečicom i pritiskom doći na rukovodeća mjesta. Zbog toga smo unutar prestižnog Obzora 2020 prijavili i dobili znanstveni projekt o rodnoj ravnopravnosti u znanosti i u akademiji.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Zaposlena koji se nalazi na kioscima.