Sadržaj portala
Sanda Gale

Podržavamo djecu da se razvijaju u sportu

O tome koliko je djeci sportašima teško uskladiti sportske i školske obveze razgovarali smo s vlasnicom Sportskog učilišta PESG u Zagrebu

Razgovarala: Ana Gruden

Fotografije: Tomislav Smoljanović

Vlasnica Sportskog učilišta PESG (koje se nalazi u centru Zagreba) rođena je u Vinkovcima. Srednju školu i fakultet završila je u Osijeku, zatim interdisciplinarni studij za pripremu i provedbu projekata fondova EU-a na Sveučilištu u Zagrebu. Sandin poslovni put u Zagrebu započeo je prije šest godina, dok se obiteljski put odvija u Zagrebu zadnjih pet. Zajedno sa suprugom vodila je učilište za obrazovanje odraslih u Županji. Godine 2012. otvorili su učilište u Osijeku, a 2014. došli su u Zagreb. Zatim su i cjelokupno poslovanje prebacili u Zagreb te pokrenuli program za ekonomiste i program opće gimnazije, također u sustavu obrazovanja odraslih. Opću gimnaziju su naknadno uskladili prije dvije godine te provode program opće gimnazije s pojačanim sportskim programom. Naime, njihov program sportske gimnazije namijenjen je učenicima koji se intenzivno bave sportom, pa im je prilagođen tako da mogu kvalitetno i bez pritiska ispunjavati svoje sportske obveze, ali i dobiti adekvatno obrazovanje.

Pojasnite nam termin “obrazovanje odraslih”. Često se misli da se radi o obrazovnim institucijama koje se bave prekvalifikacijom odraslih osoba. No, to baš nije tako.

Točno, ne radi se samo o odraslim osobama. Ljudi najčešće ne razumiju što podrazumijeva sustav obrazovanja odraslih. Većina ga doživljava kao neke “večernje škole”, a sustav se zapravo odnosi na obrazovanje ljudi od petnaeste godine i starijih. Mi smo danas gimnazija koja se specijalizirala za sportaše jer smo shvatili gdje su najveći nedostaci u srednjoškolskom školovanju, odnosno školovanju sportaša. Program gimnazije ne mora biti isključivo u redovnom sustavu obrazovanja, već može biti i u sustavu obrazovanja odraslih, kao što je naš slučaj. Kad smo odlučili usmjeriti se prema sportu, odlučili smo i ostati u sustavu obrazovanja odraslih jer smo zaključili da taj sustav ima brojne prednosti za sportaše, a obrazovanje je potpuno istovjetno kao i u ostalim gimnazijama, kao i matura.

Želite reći da su sustavi obrazovanja odraslih i redovni sustav u suštini isti, samo je forma drugačija?

Nastavni plan je isti u sustavu obrazovanja odraslih kao i u redovnom sustavu. Razlika je u tome što u sustavu obrazovanja odraslih moramo ishoditi stručno mišljenje Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, a zatim i Ministarstva, što zapravo znači da moramo dobiti dvostruku procjenu, dok redovni sustav te uvjete nema, odnosno ima kraći put. Jedina je razlika u tome što mi moramo proći 75 posto nastavnog plana od 100-postotnog plana za redovne škole. Primjerice, naši učenici moraju imati 105 sati hrvatskoga jezika, dok redovni sustav traži 140 sati, pa je kod nas preostalih 35 sati individualno. Rezultati učenja, kao i prava i obveze, u usporedbi s redovnim sustavom su jednaki. Nažalost, postoji još nekoliko malih razlika, primjerice, naši učenici nemaju pravo na besplatne udžbenike, što se nadam da ćemo riješiti do iduće školske godine.

Najprije ste otvorili opću gimnaziju, a zatim i sportski program. Zašto sport?

Opću gimnaziju imamo godinama, a na sport smo se usmjerili jer nam disperzija koju smo imali godinama nije odgovarala. Na malom području kao što je Slavonija nije se bilo moguće specijalizirati i zato smo se odlučili za pokretanje gimnazije u Zagrebu. Osjetili smo da se ovdje možemo specijalizirati. Analizirajući srednjoškolski sustav, shvatili smo da djeca imaju velik problem prilikom usklađivanja sportskih i školskih obveza, pa smo željeli stvoriti sustav koji im to omogućuje – dakle, kombinaciju kvalitetnog obrazovanja (jer je naš kadar usmjeren njima) i mogućnosti razvijanja u sportu. Tako mogu prisustvovati treninzima, ali i školskim obvezama. Maksimalno smo se trudili prilagoditi obvezama naših učenika i zato se nastava kod nas odvija u međusmjeni i traje od 13.30 do 17.30. Zatim smo omogućili našim učenicima niz prednosti koje redovan sustav ne može pratiti, primjerice, korištenje novih tehnologija u nastavi. To zapravo znači da svi naši učenici imaju mogućnost praćenja nastave online u realnom vremenu, kad su, recimo, na pripremama ili natjecanjima. Dok njihov profesor predaje u učionici, oni u isto vrijeme mogu pratiti nastavu gdje god se nalaze, a treba im samo kvalitetna internetska veza. Ako se ne mogu uključiti u realnom vremenu, omogućujemo im da kasnije pregledavaju snimke predavanja.

Dakle, online nastavu koja je dočekala učenike i profesore u vrijeme pandemije, vi provodite već dvije godine.

Tako je, mi to radimo već dvije godine, a naša je platforma realizirana kroz projekt Europske unije. To je isključivo naša web-platforma, prilagođena potrebama realizacije naše nastave.

Kako ste došli na tu ideju prije dvije godine?

Već od 2014. planiramo svojim učenicima omogućiti online nastavu. Algebra je prva uvela online sustav, prije svih, ali oni su baš jaki u informatičkom sektoru, pa se to nekako podrazumijevalo. Ali ostali koji se bave obrazovanjem odraslih, nisu. Tako smo mi bili prvi u drugim obrazovnim sektorima. Inače, takav sustav obrazovanja je europska praksa koja se koristi svugdje oko nas, ali mi u svemu kaskamo, pa i u modernizaciji obrazovanja. 🙂

Kakva su vaša iskustva sa sportskim programom u ove dvije godine koliko ga provodite?

Prepoznali su nas i roditelji i djeca sportaši jer uz našu pomoć mogu realizirati svoju uspješnu sportsku priču, a pritom ne žrtvuju školu. Mnogo djece napusti školu i/ili pada razrede zato jer nemaju podršku, a sami ne uspijevaju postići balans. U redovnom sustavu mladi sportaši teško povezuju sport i školske obveze. Često imaju adolescentske faze koje su teške kad se djeca psihički slome jer ne mogu izdržati pritisak s obje strane, pa na kraju izađu i iz obrazovnog i iz sportskog sustava. A mi nudimo upravo priliku da roditelji omoguće svojoj djeci da se razvijaju u sportu i u tome imaju našu podršku te pritom dobivaju adekvatno obrazovanje. Smatram da svako dijete koje se bavi sportom, ma kako uspješno, mora imati zdrave temelje u obrazovanju. I mora se cjeloživotno razvijati, bez obzira na to hoće li se kasnije baviti sportom ili neće. Treba imati na umu da uvijek može doći do ozljede i sportska karijera može završiti nenadano.

Imamo pozitivne povratne informacije i od roditelja i od klubova i od djece. Prepoznao nas je i Hrvatski olimpijski odbor koji nam je odličan partner.

Ima li nekih sportova koji su zastupljeniji od drugih, kad je riječ o djeci sportašima koji pohađaju vašu školu?

Zapravo i nema. Istaknula bih problem usklađivanja škole i treninga u juniorskoj dobi, odnosno kod djece od 16 godina i starijoj, kad je riječ o plivanju. Djeca plivači treniraju prijepodne i kasnije poslijepodne, pa im je nastava u međusmjeni idealna. Obrazovni sustav, naravno, inzistira na tome da djeca prisustvuju nastavi, dok treneri žele da dolaze na treninge, što je, dakako, vrlo teško uskladiti. A mi smo tu da sve uskladimo. Dvije godine je kratak period za praćenje i vrednovanje obrazovnog programa, no vjerujem da ćemo svake godine biti pametniji.

Kakve planove imate u vezi sa školom?

Cilj nam je da postanemo prvi izbor učenicima sportašima i svima koji se žele razvijati u sportu i upisati srednju školu jer smo prva ustanova u Hrvatskoj koja povezuje sport i obrazovanje na srednjoškolskoj razini. Željeli bismo da to bude razumljivo i na nacionalnoj razini, odnosno da se to što smo u sustavu obrazovanja odraslih shvati kao prednost, a ne kao nedostatak.