Barbara Majcen: Ne možemo se nadati uspjehu ako ne uložimo dovoljno truda i energije
Piše: Ana Abrahamsberg
FOTO: Sanjin Strukić/PIXSELL
U ovogodišnjem projektu “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” u organizaciji Večernjeg lista i časopisa Zaposlena, sudjeluje i dipl. iur. Barbara Majcen. Danas je članica Tevinog Europskog pravnog leadership tima, menadžment timova CEE klastera te Klastera Italije, SEE, Bugarske i Grčke, kao i članica tima izvršnih direktora Plive u Hrvatskoj. Njezina praksa obuhvaća sve pravne aspekte poslovanja u farmaceutskom sektoru, a tijekom karijere bila je govornik na raznim međunarodnim konferencijama u područjima regulacije u farmaceutici, intelektualnog vlasništva, korporativnog upravljanja te leadershipa za pravnike, te je bila i članica nadzornih odbora nekoliko povezanih društava.
Je li vaš put do uspjeha bio težak? Jeste li imali mentora ili mentoricu?
Nužna pretpostavka za uspjeh je sigurno puno rada i to rada sa srcem. Sreća je nešto što vam se može naći na putu i treba je prigrliti pa dio svog uspjeha mogu zahvaliti i nekim sretnim okolnostima. No trebalo je imati hrabrosti i preuzeti nove izazove i onda kada možda nisam bila potpuno spremna za veće odgovornosti. Moram istaknuti da sam u ključnim trenucima imala neupitnu podršku obitelji što je izuzetno važno svakoj osobi, a osobito ženi. Uz svijest da nam je dano veliko povjerenje, u nama se stvara i veća motivacija da postignemo željeni cilj i opravdamo svoje izbore, pa onda uložimo truda i energije za koju nismo ni znali da je imamo u sebi.
Tema mentorstva u razvoju karijere u vrijeme mojih početaka nije bila toliko prisutna kao danas, pa tako nikada nisam formalno imala mentora. No radeći u visokom menadžmentu, svaki dan sam imala prilike učiti od inspirativnih, talentiranih i vrijednih ljudi te od svakoga puno naučiti. Bila sam prilično mlada kad sam počela raditi u korporaciji i dovoljno svjesna da sam na početku pa sam upijala kao spužva. Iako, bilo bi lijepo da sam imala prilike s nekim prokomentirati naučene lekcije, i zato osobito pozdravljam ovaj projekt.
Ističu li žene teže svoje jake strane, postignuća i rezultate?
Smatram da žene teže ističu svoje snage i uspjehe, no s vremenom naučimo da ima situacija kad naprosto morate progovoriti sami. Nama ženama često je bitno na koji način govorimo o sebi i u tom promišljanju možda ne odaberemo najbolju priliku čekajući pravi trenutak. Zapravo bismo trebale u svakoj prilici biti spremne istaknuti vlastiti rad ili rezultat. Pretpostavka je da budete svjesni koliko vrijedite, koliko možete dati i da hrabro to izgovorite.
Koliko je važno mentorstvo među ženama?
Korisno je učiti od onih koji imaju više iskustva ako su to voljni podijeliti i ja sam zahvalna na svakoj takvoj situaciji. Greške su sasvim normalan dio života, ali jednako učinkovito možemo učiti i na tuđim greškama, ne nužno uvijek na svojima, i tako biti spremniji za izazove.
Mentorstvo među ženama zasigurno ima svoju prednost jer su neke situacije ipak svojstvene ženama. Sama činjenica da se u društvu mnogo govori o ravnopravnosti spolova u poslovnim krugovima ukazuje na to da ima prostora za napredak. Uspješna poslovna žena sigurno može puno učiniti u ohrabrivanju mlade žene na njezinu putu prema uspjehu jer joj je prirodan uzor. No ne bih se nužno ograničila na takvo mentorstvo. U mentorstvu je bitno da u nekom momentu imate klik s drugom stranom, a taj klik ne ovisi o spolu. Svako je mentorstvo izuzetno vrijedno, posebno ako obje strane imaju iskrenu želju za suradnjom i ostvarenjem zajedničkog cilja.
Koje kvalitete odlikuju dobrog mentora ili mentoricu?
Dobra mentorica prije svega bi trebala željeti biti mentorica i doprinijeti razvoju druge osobe. Treba biti spremna podijeliti svoje vrijeme, iskustvo i znanje, te dovoljno iskrena kako bi uz uspjehe istaknula i neuspjehe. Nadalje, trebala bi upoznati osobu s kojom će surađivati, njezina očekivanja, potrebe, prednosti i slabosti. U mentorstvu je nužan individualan pristup, kvalitetno slušanje i otvorena komunikacija. Samo dijeljenje vlastitog iskustva dio je komunikacije, dok je veći dio zapravo dvosmjeran put te je u fokusu osoba koju mentoriramo, a ne mentor.
Koji su, po vašem mišljenju, glavni faktori uspjeha?
Što jasnije postavljanje konkretnih ciljeva i plana mentorstva, uz izgradnju iskrenog odnosa između mentora i mentoriranog. Mislim da su porast samopouzdanja osobe koju mentorirate, izgradnja novog načina razmišljanja, pristupa situacijama i poslu, te testiranje naučenog u nekom konkretnom iskustvu konkretni ishodi ovog druženja.
Što kandidatkinje mogu očekivati od vas u ulozi mentorice?
Silno volim svoj posao i nastojim ono što radim raditi s jednakom ljubavi, iskrenosti i željom za što boljim rezultatom. I mentorstvu pristupam na taj način. Ne možemo se nadati uspjehu ako ne uložimo dovoljno truda i energije i toga zasigurno neće nedostajati s moje strane. Moj cilj ne razlikuje se od cilja mentorirane osobe – njezin uspjeh je i moj uspjeh. I to me iskreno veseli.
Što biste savjetovali mladim ženama koje žele uspjeti u poslu?
Svaka mlada žena željna uspjeha mora kao prvo vjerovati u sebe. Treba biti hrabar i ugrabiti priliku koja vam se pruža, vjerovati da radom i trudom možete nadomjestiti slabosti. Kada u to vjerujete, već ste na putu uspjeha. Treba biti iskren u onome što radite, slobodan u isticanju svojih zasluga, ali treba i znati pohvaliti druge.
Uvriježeni je doživljaj da mi žene nismo dovoljno dobre u samopromociji. S time bih se načelno složila. Naučila sam da postoji jednostavan odgovor – hajdemo promovirati jedna drugu. Kad to učinite za kolegicu koja je zaslužila da se njezin rad istakne, osjećate se bolje nego kad netko vas pohvali. Treba uvijek biti spreman istaknuti one koji to zaslužuju, time ne umanjujemo sebe, već pokazujemo vlastitu zrelost. •