Sadržaj portala
Nina Išek Međugorac

Ako se držimo i koračamo zajedno, možemo porušiti sve predrasude

Sadašnja direktorica u agenciji Media val, nekadašnja direktorica korporativnih komunikacija T-comu Nina Išek Međugorac preuzela je ulogu mentorice u projektu koji zajednički provode časopis Zaposlena i Večernji list i kako bi mladim ženama koje tek razvijaju poslovnu karijeru, ali i onima koji svoja iskustva žele usavršiti pomogla na profesionalnom putu. Što očekuje od projekta, koliko je važno mentorstvo, koliko je pandemija šansa, razgovarali smo s Išek Međugorac.

Piše: Lana Kovačević
Fotografija: Matea Smolčić Senčar

Ovo je prva godina da ste u projektu preuzeli ulogu mentorice. Što vas je motiviralo da se priključite?

Od prvog radnog dana svjesna sam važne uloge mentorstva za poslovni razvoj. Pa tako imperativ u odabiru mog karijernog puta nije bila atraktivnost kompanije, već izvrsnost mentora u kojima sam vidjela svoju veliku priliku za učenjem. Takav put mi je uvijek otvarao nove izazove i prilike s kojima sam kontinuirano rasla, a već s 24 godine omogućio da radim poslove koje možda neki moji vršnjaci nisu još imali priliku raditi. Do danas se nije mnogo promijenilo. Volim biti okružena pametnim ljudima i novim iskustvima jer to je prilika za daljnje učenje i razvoj. Mentorima dugujem svoj uspjeh, što me dodatno motivira da bogato osamnaestogodišnje iskustvo nesebično dijelim u svojem okruženju. Ovaj program samo je dodatna prilika za formalniji pristup u tom smjeru.

Mentorstvo nije rašireno u Hrvatskoj. Što mlade žene moraju znati kad ulaze u poslovni svijet?
Alfa-kultura, odnosno kultura vođe pojedinca u kojoj već nekoliko generacija lidera odrasta, ubila je dušu mnogim tvrtkama i zaustavila njihov značajan razvoj. Zato je važno mladim ženama, ali i muškarcima osvijestiti da je “raditi kao žena” poželjno jer podrazumijeva postavljanje vrijednosti – podrške, suradnje i povjerenja – u središte posla, a upravo one mogu napraviti bitniju razliku za održivost kompanija. Ako te vrijednosti izostanu, kompanije su osuđene na pojedince koji se nađu u situaciji da se međusobno bore kako preživjeti.

Kriza s kojom smo suočeni utjecala je na sve. Kako upravo u tim “neuvjetima” mlade žene mogu doći do izražaja i uspjeti?

Znanje i društvenu odgovornost godinama smo zanemarivali i previše navrata eliminirali iz ključnih odluka i pozicija moći. Zato je ova kriza velika prilika za sretniju i održivu budućnost – budućnost za one lidere koji znaju uspostavljati i upravljati odnosima unutar svojih timova i s vanjskim dionicima. Često se za žene kaže da su intuitivnije kod donošenja odluka te da u odnose na poslu unose više emocija. Spremnije su više čuti, vidjeti i osjetiti, izdići se iznad svojih čvrstih uvjerenja, snage logike i neoborivosti vlastitih ideja. Upravo u tom razumijevanju i empatiji vidim najveću priliku za mlade žene u poslovnom svijetu…

Koliko je vama osobno bilo lako ili teško uspjeti u svom poslovnom razvoju?

2019. je godina mojeg osvještavanja po pitanju rodne neravnopravnosti u radnom okruženju. Do tada sam uglav nom radila s muškim mentorima koji su me podržavali i štitili od neugodnih situacija. Nažalost, osvajanjem titule Žena godine 2019. suočena sam s nizom “muških” komentara i predrasuda po pitanju žena lidera i to iskustvo me motiviralo na veće uključivanje u te teme i pružanje podrške poput ove mladim ženama.

Što oni kojima vi budete mentorica mogu od vas očekivati?

Puno slušanja i razgovora. To je ono što nam kronično nedostaje poslovnom svijetu, pa i društvu, a iznimno je važno za svaki korak naprijed. Bit ću žena koja je drugoj ženi podrška jer snažno vjerujem da, ako se držimo i koračamo zajedno, možemo porušiti sve predrasude pred sobom.

Koliko je umrežavanje i razvijanje kontakata ključno za uspjeh i koji je najbolji recept za uspješne kontakte?

Ako na upravljačkim funkcijama nemamo vizionare kojima je jedan od važnijih strateških priorioteta izgradnja odnosa, onda smo osuđeni ostati na mjestu gdje jesmo i kakvi jesmo, bez mogućnosti rasta, učenja i dijeljenja. Drugim riječima, bez inzistiranja na savezništvima nemoguće je izgraditi “sretni mi” okruženje koje je neophodno za naš uspjeh privatnom životu, na poslu te konačno uspjeh društva. Istovremeno, savezništvo kao strateški imperativ dugoročno izbacuje iz igre sve one lidere koji se danas drže svoje zone sigurnosti, okvira svojih osobnih stavova i tako skrivaju neprilagođenost ili neznanje.

Što očekujete od ovogodišnjih kandidatkinja?

Otvoreno srce i um jer samo takve rastemo i pronalazimo odgovore izazovima pred sobom.