3 psihološka trika koja će vam olakšati komunikaciju sa svakim

Sasvim je normalno osjećati određenu dozu nervoze kada razgovarate s uspješnim, utjecajnim ili važnim ljudima, a tijekom karijere susretat ćete osobe čiji vas položaj, iskustvo ili uspjeh mogu pomalo zastrašiti. Ipak, ne želite ostaviti takav dojam.

Ljudi su društvena bića i prirodno reagiramo na tuđi autoritet, status i uspjeh. Ali to ne znači da svaki razgovor s nadređenim ili s nekom drugom uspješnom ili utjecajnom osobom mora biti izvor stresa.

Nekoliko malih promjena u načinu razmišljanja i ponašanja može vam pomoći ublažiti nervozu i osjećati se sigurnije u takvim situacijama.

1. Otkrijte što vas zapravo „plaši“

Možete to nazvati nervozom, nelagodom, tremom ili strahopoštovanjem, činjenica je da nije ugodan osjećaj. Ako želite to promijeniti, prvi je korak zapitati se: Zbog čega to osjećam?

Možda se u društvu vrlo uspješnih ljudi osjećate manje vrijedno ili sposobno. Možda se bojite da ćete reći nešto pogrešno, ostaviti loš dojam ili se osramotiti. A možda ste u prošlosti imali neugodno iskustvo s autoritativnom osobom pa sada očekujete da će se nešto slično ponoviti.

Važno je prepoznati da takvi strahovi često više govore o našim nesigurnostima i prethodnim iskustvima nego o osobi koja sjedi preko puta nas. Naravno, u karijeri ćete se vjerojatno susresti s ljudima koji glase kao zahtjevni ili izrazito autoritativni, ali to ne znači da su svi sa titulom takvi.

Čak i u tim situacijama trebalo bi situaciji pogledati što realnije. Kada smo nervozni, naš um vrlo lako počne stvarati neugodne scenarije koji se možda nikada neće dogoditi. Pretpostavljamo da će netko misliti da nismo dovoljno stručni i da ćemo se osramotiti na sastanku. Unaprijed zamišljamo neugodnu tišinu ili pitanje na koje nećemo znati odgovoriti. Problem je u tome što te misli često tretiramo kao činjenice.

Kada primijetite da vam mašta odlazi u najgorem mogućem smjeru, pokušajte se vratiti onome što zaista znate. Primjerice, čeka vas važan poslovni ručak na kojem će biti nekoliko ljudi na visokim pozicijama i već osjećate nervozu. Umjesto da razmišljate: „Sigurno ću reći nešto glupo”, pokušajte situaciju opisati neutralnije: „Osjećam se nesigurno i bojim se da neću ostaviti dobar dojam jer ta osoba ima puno više iskustva od mene.“

Već samim odvajanjem činjenica od vlastitih strahova situacija može djelovati manje prijeteće.

2. Pripremite se i vježbajte

Kada shvatite što vas točno čini nervoznima, možete poduzeti konkretne korake kako biste se osjećali sigurnije. Naravno, nećete se moći pripremiti za svaki spontani susret s direktorom, važnim klijentom ili osobom kojoj se profesionalno divite. Ali za mnoge situacije ipak možete.

Ako znate da vas čeka važan sastanak, proučite temu o kojoj ćete razgovarati. Razmislite koja biste pitanja mogli postaviti, što želite reći i koje biste teme mogli iskoristiti za neformalni razgovor prije sastanka. Možete unaprijed smisliti nekoliko jednostavnih pitanja ili tema. Možda će vam se vježbanje razgovora naglas činiti pomalo neobičnim, ali može vam pomoći da se osjećate prirodnije kada dođe pravi trenutak.

Mala količina treme sasvim je normalna, a ponekad nam čak pomaže da budemo usredotočeniji. Cilj je spriječiti da nas strah toliko preuzme da ne možemo pokazati ono što znamo i možemo.

I zapamtite: što češće razgovarate s uspješnim i utjecajnim ljudima, takve će vam situacije postajati normalnije, a nervoza manja.

3. Obratite pozornost na govor tijela

Velik dio komunikacije odvija se bez riječi. Način na koji stojimo, sjedimo, gledamo sugovornika i koristimo ruke može drugima mnogo toga reći o tome kako se osjećamo. Čak i kada biramo prave riječi i govorimo smisleno, govor tijela može odati nervozu.

Ali govor tijela ne utječe samo na dojam koji ostavljamo na druge. Može utjecati i na to kako se sami osjećamo tijekom razgovora. Ako stalno gledate u pod, povlačite ramena prema naprijed ili nervozno pomičete ruke, takvo ponašanje može dodatno pojačati osjećaj nelagode. Zato ponekad pomaže krenuti upravo od onoga što možete kontrolirati: vlastitog držanja, pogleda i pokreta.

Pokušajte svjesno pokazivati smirenost i sigurnost. Uspravite se, ali bez ukočenosti, opustite ramena i održavajte prirodan kontakt očima. To ne znači da sugovornika trebate neprestano gledati u oči. Sasvim je prirodno povremeno skrenuti pogled, osobito dok razmišljate. Važnije je izbjegavati naviku da većinu razgovora gledate u stol, pod ili vlastite bilješke.

Obratite pozornost i na ruke. Kada smo nervozni, često nesvjesno vrtimo olovku, diramo kosu, popravljamo odjeću, lupkamo prstima po stolu ili stalno mijenjamo položaj. Ne morate potpuno prestati gestikulirati – prirodni pokreti rukama mogu razgovor učiniti opuštenijim i pomoći vam da se izrazite. Cilj je samo smanjiti sitne, ponavljajuće pokrete koji odaju napetost i mogu vam dodatno odvlačiti pozornost.

Važnu ulogu imaju i tempo govora te kratke stanke. Nervozu često pokušavamo prikriti tako da govorimo brže, odmah odgovaramo na svako pitanje ili nastojimo ispuniti svaku sekundu tišine. No kratka stanka prije odgovora nije znak nesigurnosti. Naprotiv, može vam dati nekoliko sekundi da saberete misli i odgovorite jasnije. Ako dobijete pitanje na koje ne znate odmah odgovoriti, sasvim je u redu zastati, razmisliti ili reći da nešto trebate provjeriti.

Ne trebate pritom glumiti samopouzdanje koje ne osjećate, cilj je ostaviti dojam prisutnosti i zainteresiranosti za razgovor, a ne dokazivati da vas ništa ne može izbaciti iz ravnoteže.

Važni ljudi su i dalje samo ljudi

Netko može imati impresivnu titulu, veliko iskustvo, mnogo uspjeha ili važnu funkciju, ali to ne znači da u razgovor trebate ući s osjećajem da ste manje vrijedni. Pokušajte osobu s kojom razgovarate prije svega promatrati kao osobu, a ne kao njezinu funkciju ili status. Kada prestanemo stavljati uspješne i utjecajne ljude na pijedestal, lakše možemo pokazati vlastito znanje, osobnost i vrijednost. A upravo tada razgovor prestaje biti situacija u kojoj pokušavamo impresionirati „važnu osobu” i postaje ono što bi zapravo trebao biti — razgovor između dvoje ljudi.

Članak je objavljen u sklopu projekta “Osnaživanje žena na tržištu rada” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Foto: Unsplash